Otkriven Njegošev genetski kod: Petrovići nosioci haplogrupe najzastupljenije među Srbima

Udruženje ''Crnogorski DNK kod“ objavilo je danas rezultate, kako su naveli, savremenog i višegodišnjeg genetičko-genealoškog istraživanja porijekla crnogorske vladarske porodice Petrović Njegoš.

Prema onome što su objavili, porodica Petrović Njegoš nosilac je haplogrupe E-V13. To nije posebno iznenađenje, budući da je ta haplogrupa jedna od tri najzastupljenije među Srbima, zajedno sa I2a i R1a. Zanimljivo je što se grupa uglavnom vezuje za E-V13 za stanovnike koji su ove prostore naseljavali i prije doseljavanja Slovena (nosioci pomenutih I2a i R1a), kao i prije rimske ekspanzije na ove prostore.

Ova usko naučna tema na prostoru Balkana je dio raznih pseudopolitičkih tumačenja. Tako je i manje poznato crnogorsko udruženje kao naglasak stavilo to da ovaj rezultat pokazuje da porodica Petrović “po muškoj liniji pripada starosjedilačkom Mediteransko-Balkanskom stanovništvu prisutnom na prostoru Crne Gore hiljadama godina prije slovenskih seoba iz 6. i 7. vijeka”, kao i da “da nisu porijeklom iz Turske, kako se nekad pogrešno vjerovalo”.

DNK testiranja obično se vrše tako što zainteresovani da bris sa unutrašnje strane obraza, dok u slučaju arheoloških nalaza naučnici izdvoje genetički materijal iz kostiju. U slučaju Njegoša, podatke su dali trojica potomaka koji predstavljaju tri grane ove porodice. Na Cetinju danas žive pripadnici porodice Petrović Njegoš, od kojih neki potiču od kneza Rada, brata vladike Danila koji je opjevan u Gorskom vijencu.

Predsjednik udruženja „Crnogorski DNK kod“ Arben Murić kazao je da su u istraživanju testirali dvije vrste Y-hromozomskih analiza, što je omogućilo dublji i pouzdaniji uvid u porijeklo muške linije.

''Statistički model pokazuje prostor otprilike gdje bi moglo da se nađe porijeklo Petrovića i sva genetika ukazuje na to da je ovo brdsko planinska haplo grupa, da je plemenska haplo grupa i da nikad nije otišla odavde nekud niti je došla niotkud ka nama'', dodao je Murić.

On je objasnio da identična genetička mutacija kod svih ispitanika ukazuje na zajedničkog pretka koji je živio prije oko 250 godina.

Inače, nepotvrđena predanja govore da su se preci Petrović Njegoša na prostor stare Crne Gore, bježeći pred Turcima, doselili iz centralne Bosne. Nešto sigurniji izvori govore da je veći dio stanovništva cetinjskog kraja naseljen sa područja zapadne Srbije, konkretnije Zlatibora. Stoga nije jasno zašto Murić naglašava "autohtonost" na način da zvuči kao da su Petrović ekskluzivno sa Cetinja.

Šta su haplogrupe

Čovjek u svakoj svojoj ćeliji nosi parove hromozoma, ukupno njih 23. Dvadeset dva para su takozvani autozomni hromozomi i zajednički su i muškarcima i ženama, dok je dvadeset treći par onaj koji određuje pol. Žene imaju dva iks hromozoma, dok muškarci imaju jedan iks i jedan ipsilon hromozom. Upravo taj ipsilon, koji se prenosi isključivo sa oca na sina, igra ključnu ulogu u priči o haplogrupama.

Ispitujući ipsilon hromozom i sitne mutacije na njemu, do kojih dolazi kroz generacije, moguće je utvrditi povezanost u genetičkom smislu. Na primjer, mutacije su se tokom hiljada i desetina hiljada godina dešavale na određenim mjestima na hromozomima. Kada se jedna takva mutacija pojavi kod nekog dalekog pretka, ona se zatim nasljeđuje i prenosi na sve njegove potomke. Upravo taj zajednički „genetski potpis“ omogućava naučnicima da ljude svrstaju u haplogrupe.

Naravno, broj haplogrupa je ogroman, pa uz imenovanje po slovima i određenom broju, postoje oznake za podgrupe koje su jako detaljne. Popularna i jeftinija istraživanja se rade obično na 23 markera, što je dovoljno za popularno klasifikovanje, dok se za ozbiljna naučna istraživanja potrebno uraditi ispitivanje na 100 markera, što je dosta skuplje.

Postoje i haplogrupe koje se prate preko mitohondrijske DNK, koja se nasljeđuje isključivo po majčinoj liniji, od majke na djecu. Na taj način moguće je rekonstruisati i ženske linije porijekla, što je dosta složenije i naravno skuplje.

Srpski DNK projekat

Srpski DNK projekat nastao je 2012. kada je pokrenuto i Društvo srpskih rodoslovaca Poreklo. Smatra se jednim od najuspješnijih u Evropi, budući da je do sada testirano više od 8.000 pojedinaca, a brojna istraživanja su bila ciljana za određene regione.

Zahvaljujući ovim istraživanjima srušeni su brojni mitovi, poput onih o uticaju turske genetike među Srbima, ili o tome da “baš svi potiču iz Crne Gore”. Zanimljivo je da su brojni testirani upravo iz Crne Gore, najviše zahvaljujući društvenoj uslovljenosti, koja kaže da se baš u ovome kraju drži do porijekla i tradicije.

Uspjeh ovog projekta pobudio je interesovanje i drugih naroda. Tako se za ovu temu posebno zainteresovao i pokojni muftija Zukorlić, koji je promovisao Bošnjački DNK projekat, koji se fokusirao na muslimansko stanovništvo na jugu Srbije i sjeveru Crne Gore.

Udruženje “Crnogorski DNK kod” najavilo je nastavak istraživanja usmjerenih na cjelokupno stanovništvo Crne Gore, piše Glas.