Nakon pojave gube u regionu, Batut poručuje: Nema razloga za paniku

Lepra, poznata i kao guba ili Hansenova bolest, hronična je zarazna bolest koja je danas u potpunosti izlječiva primjenom kombinacione antibiotske terapije, saopštio je Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“ povodom nedavne pojave te bolesti u Hrvatskoj i Rumuniji.

Bakterija Mycobacterium leprae izaziva lepru, koja se razvija izuzetno sporo – period inkubacije, od momenta infekcije do pojave prvih simptoma, može trajati i više godina, pa ponekad i 10 ili više godina.

Batut navodi da se lepra ne prenosi lako i da je za prenos potreban dugotrajan, bliski i ponovljen kontakt sa osobom koja boluje od lepre i nije na liječenju, najčešće tokom više meseci. Kratkotrajni, povremeni ili uobičajeni svakodnevni kontakti – na radnom mjestu, u javnom prevozu, školama, prodavnicama ili zdravstvenim ustanovama – ne predstavljaju rizik za prenos infekcije.

„Većina ljudi koji dođu u kontakt sa bakterijom Mycobacterium leprae nikada ne razvije bolest, zahvaljujući prirodnoj otpornosti organizma“, navodi se u saopštenju.

Nakon započete terapije, zaraznost prestaje vrlo brzo, često u roku od nekoliko dana, te osoba koja se leči ne predstavlja rizik za okolinu. Zbog toga se lepra u savremenoj javnozdravstvenoj praksi smatra bolešću koja se kontroliše medicinskim merama, prenosi Tanjug.

U slučaju dijagnostikovanja lepre primjenjuju se standardni epidemiološki postupci u skladu sa međunarodnim smjernicama. Oboljela osoba dobija odgovarajuću antibiotsku terapiju, identifikuju se i pregledaju bliski kontakti, a po procjeni se uspostavlja nadzor i primenjuje hemioprofilaksa.

Blizak kontakt smatra se osoba koja je bila u dugotrajnom, neposrednom i redovnom kontaktu sa nelečenim obolelim, poput članova domaćinstva. Ovakvim ciljanim pristupom omogućava se efikasna zaštita zdravlja bez nepotrebnog uznemiravanja šire javnosti.

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je lepra i dalje prisutna u svijetu, sa 150–200 hiljada novih slučajeva godišnje, najviše u pojedinim delovima Azije, Afrike i Latinske Amerike.

U većini evropskih zemalja i drugih razvijenih regiona lepra je eliminisana kao autohtona bolest, ali se povremeno registruju uvezeni slučajevi – 79 uvezenih slučajeva je prijavljeno 2024. godine u Evropskom regionu SZO.

Što se Srbije tiče, poslednji slučajevi zabilježeni su prije više decenija.

Batut ističe da zbog međunarodnih putovanja, migracija i dugog perioda inkubacije moguće je da se bolest dijagnostikuje i u zemljama u kojima se inače ne javlja. Takvi uvezeni slučajevi su očekivana pojava u savremenom, globalno povezanom svetu i ne predstavljaju pokazatelj lokalnog širenja bolesti niti ugrožavanja javnog zdravlja, posebno kada se primjenjuju standardne mjere dijagnostike, liječenja i epidemiološkog nadzora.