Zašto je film „Zlatni rez 42: Djeca Kozare“ dragocjeno svjedočanstvo o stradanju?

Istoričar Miloš Ković izjavio je Srni da su Srbi bili prve žrtve koncentracionih logora u Evropi i da je srpska istorija 20. vijeka istorija logora.
Ković je konstatovao da je posebno strašno što su u tim logorima u Prvom svjetskom ratu masovno umirala srpska djeca, dok su u Drugom svjetskom ratu u NDH postojali posebni logori za njih, što govori o namjeri da se uništi čitav narod.

"Nije zabeležen takav slučaj u istoriji savremenog čovečanstva jer su koncentracioni logori pronalazak savremene istorije. Deca su masovno zatvarana u logore, postojali su logori za decu i u tim logorima ona su mučena, ubijana ili su umirala od bolesti, gladi i iznemoglosti", naveo je Ković.

On je ukazao na to da su srpska djeca masovno umirala u logorima i u Prvom svjetskom ratu, posebno u Doboju i Nežideru kod Beča, naglasivši da je saznanja o toj djeci sve više kako se razgranavaju istoriografska istraživanja.

Poznato kada Đoković igra za polufinale

Ković je rekao da se za posebne logore za srpsku djecu u NDH zna u srpskoj nauci, ali da svijet o tome ništa ne zna.

"Pre svega Stara Gradiška, Jastrebarsko i Sisak. Deca su ubijana na kućnom pragu, na stratištima širom NDH od Starog Broda do Garavice i dalje kroz Kordun, Liku, Baniju. Deca su stradala i ubijana u koncentracionim logorima", naveo je Ković.

On je ukazao na to da je djeci koja su preživjela logore mijenjan identitet, da su prevođeni na rimokatoličku vjeru i hrvatizovani, što su, kako je naveo, strašne činjenice koje tek treba da budu objašnjene.

Ković je rekao da se čak može i reći da su u Drugom svjetskom ratu upravo djeca najmasovnije žrtve zločina na kućnom pragu, jer su porodice bile višečlane.

"Tako da su u zločinima, koji su činjeni po selima, najveći procenat činila upravo deca. Stradanje dece je tema koju tek treba da osvestimo, da proučimo", izjavio je Ković, te dodao da je film Lordana Zafranovića "Zlatni rez 42: Djeca Kozare", koji se bavi ovom tematikom, u tom smislu izuzetno dragocjen.

On je naveo da su u logorima ubijana i muška i ženska djeca i da je to bila jasna namjera da srpski narod bude uništen.

"Tu već govorimo o genocidu. Genocid je ono što određuje postupanje prema Srbima u dva svetska rata i u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, s tim što je narod Republike Srpske u tom ratu uspeo da se odbrani. Tamo gde nije stigla Vojske Republike Srpske, tamo je došlo do masovnog zločina", rekao je Ković.

On je posebno naglasio da srpska djeca nisu mogla da računaju na bilo čiju milost ni u posljednjem ratu.

"Zločini nad decom bili su masovni i ostali su nekažnjeni. Dovoljno je da se setimo zločina nad decom u srebreničkom, bratunačkom kraju i u Vlasenici. Zločini su bili masovni. Dečak Slobodan Stojanović je simbol stradanja srpske dece. Na tom prostoru se zločin ponovio. Fokus uništenja srpskog naroda i ranije u 20. veku bio je na Srbima u BiH", rekao je Ković.