Umro Boro Kapetanović

Udruženje književnika Republike Srpske sa velikim bolom primilo je vijest da je noćas preminuo Boro Kapetanović, jedan od najznačajnijih i najplodnijih savremenih srpskih pjesnika, prozaista i književnika za djecu.

Boro Kapetanović rođen je 16. septembra 1953. godine u Gornjem Sokolovu, opština Ključ, danas opština Ribnik. Na književnoj sceni bio je prisutan duže od pola vijeka – od 1972. godine, kada je objavio svoje prve pjesme. Do 1995. godine živio je i stvarao u Sanskom Mostu, nakon čega se preselio u Banjaluku, koja je postala njegovo trajno utočište i mjesto intenzivnog književnog rada.

Ovi dijelovi Banjaluke danas ostaju bez vode

Njegov bogati književni opus obuhvata desetine knjiga poezije i proze, kao i ljubavnu, dječiju i rodoljubivu liriku. Među njegovim značajnijim djelima izdvajaju se zbirke „Pesmovano doba", „Crnka i lješnik", „Brašno i blato" i „Džez rata", kao i prozno ostvarenje „Šampioni palanačkih trotoara". Posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzima poema „Jasenovac", u kojoj se Kapetanović suočava sa jednim od najtragičnijih stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, čuvajući kroz poetsku riječ sjećanje na žrtve i svjedočeći o stradanju, zločinu i potrebi da istina o Jasenovcu ostane trajno upamćena.

Napisao je i neke od najljepših stihova za najmlađe, sabrane u knjigama „Nisu laste budalaste" i „Jedna čička i dva čička".

Stiže vrhunac toplotnog talasa: Danas sunčano i tropski vruće do 40 stepeni

Tokom duge i plodne karijere Kapetanović je dobio brojna prestižna književna priznanja. Među njima su nagrade „Goranovo proljeće", „Mak Dizdar", nagrada Sarajevskih dana poezije, „Skender Kulenović", kao i nagrade „Pesma nad pesmama" i „Stanko Rakita", uz mnoga druga priznanja. Njegovo stvaralaštvo uvršteno je u brojne domaće i strane antologije.

Odlaskom Bore Kapetanovića naša kultura i književnost gube autentičnog čuvara narodne duše, ratnog hroničara, lirika nježne osjećajnosti i pjesnika koji je sa podjednakom snagom pisao o zavičaju, patnji, ljubavi, stradanju i dječijoj radosti. Njegova poezija o Jasenovcu ostaje kao snažno svjedočanstvo kulture sjećanja i trajni zavjet da žrtve ne budu zaboravljene.