Svjedočanstvo Ivanke Mlađenović o suprugu Anđelku: Moja kćerka nije upamtila oca

U trenucima kada su se nad Podrinjem nadvijali prvi oblaci rata, u domu Ivanke i Anđelka Mlađenovića u Ježeštici kod Bratunca stigao je novi život.

- Kćerka nam se rodila na početku rata, 10. marta 1992. godine. Bila je to naša najveća radost - priča Ivanka u svjedočanstvu za Memorijalni centar Republike Srpske.

Dok su mnoge porodice već osjećale da dolaze nemirna vremena, Ivanka i Anđelko radovali su se rođenju svoje kćerke, vjerujući da je pred njima život kakav su planirali.

Poznavali su se od djetinjstva. Odrasli su u istom selu, družili se, zajedno odlazili na igranke i vašare, a nakon četiri godine zabavljanja odlučili su da zasnuju porodicu. Anđelko je radio u Sloveniji, u fabrici stakla u Kozini, ali se 1991. godine vratio kući.

Iako je imao posao i sigurnost daleko od ratnih dešavanja, osjećao je da se nešto sprema.

- Nije htio više da ide. Govorio je da se boji da će se nešto desiti i da ne želi da mi ne ostanemo sami - prisjeća se Ivanka.

Vjenčali su se krajem 1991. godine, a nekoliko mjeseci kasnije dobili kćerku. Međutim, radost je kratko trajala. Djevojčica je imala svega dvadeset dana kada su Ivanka i Anđelko bili primorani da napuste svoj dom. Sa tek rođenim djetetom u naručju Ivanka je otišla u Srbiju, u Novu Pazovu, nadajući se da će sve kratko trajati i da će se uskoro vratiti kući.

Dok je Ivanka u izbjeglištvu pokušavala da zaštiti dijete od ratne stvarnosti, u Ježeštici su ostali njen suprug Anđelko, njegova braća i roditelji.

Osmog avgusta 1992. godine primila je telefonski poziv najstarijeg od četiri brata porodice Mlađenović. Rekao je: Poginuli su.

Tokom napada muslimanskih snaga iz Srebrenice na srpsko selo Ježeštica 8. avgusta 1992. godine ubijeni su njen suprug Anđelko Mlađenović i njegov brat Dragan Mlađenović.

Istog dana stradala je i njihova majka Savka Mlađenović, čiji su posmrtni ostaci kasnije pronađeni u šiblju i travi nedaleko od sela.

Ivanka svjedoči da su godinama slušali različite priče o onome što se dogodilo tog avgustovskog dana, uključujući i tvrdnje da je nakon ubistva njenog supruga Anđelka njegova glava odnesena kao ratni trofej.

Međutim, kaže da porodica nikada nije dobila zvaničnu potvrdu o tome šta se tačno dogodilo, niti je dočekala da neko odgovara za zločin nad njenim najmilijima.

Uprkos svemu, ne dozvoljava da sjećanje izblijedi.

Čuva uspomenu na Anđelka, na njegovu porodicu i na ljude čiji su životi prekinuti u ljeto 1992. godine.

- Moja kćerka nije upamtila oca - kaže Ivanka, a u tu jednu rečenicu stala je sva težina porodične tragedije.

Kompletno svjedočanstvo Ivanke Mlađenović, dostupno je na zvaničnoj stranici Memorijalnog centra Republike Srpske na sljedećem linku: https://memorijalni-centar.rs/svjedocanstva/ivanka-mladjenovic/

Povodom obilježavanja 34 godine od stradanja Srba u srednjem Podrinju i Birču, Memorijalni centar Republike Srpske prikazaće serijal do sada nedovoljno poznatih svjedočanstava široj javnosti o stradanju srpskog naroda na ovom prostoru tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Svjedočanstva će biti objavljivana svakodnevno na digitalnim platformama Memorijalnog centra Republike Srpske.

Centralna komemoracija u sjećanje na stradanje 3.267 Srba srednjeg Podrinja i Birča, biće održana u Bratuncu 4. jula, uz ovogodišnju poruku: U BRATUNAC SE NE ZOVE, U BRATUNAC SE IDE.