Sutra su Velike zadušnice, a ovo nikako ne treba da radite

Zadušnice su dani kada porodica i prijatelji odaju počast preminulima kroz molitvu, paljenje svijeća i tihi pomen. Prve zadušnice u 2026. godini obilježavamo 14. februara i one nose naziv Velike ili Zimske zadušnice.

U srpskoj tradiciji ovaj praznik nosi duboko duhovno značenje, ali tokom vremena razvili su se i različiti običaji, posebno kada je riječ o tome šta se nosi na groblje. Ipak, crkva upozorava da spoljašnji rituali ne smeju da zasene suštinu hrišćanskog pomena.

Hrišćanska dužnost prema pokojnicima

Prema pravoslavnom učenju, osnovna obaveza vernika jeste molitva za dušu preminulog. To uključuje paljenje svijeća, služenje parastosa i promjena, održavanje spomenika i brigu o grobu, prenosi Ona.

Naglasak je na molitvi i dostojanstvu, a ne na spoljašnjim obredima koji mogu odvući pažnju sa suštine.

Šta se iznosi na grob

Otac Dušan pojašnjava tradicionalne običaje:

"Na dan sahrane pravoslavnog hrišćanina, kao i na pomenima (3., 9., 40. dan, polugodišnji i godišnji, kao i Zadušnice), na groblje se iznosi obarena i medom zaslađena pšenica - koljivo. Preliva se vinom, uz pojanje 'Vječnaja pamjat'. Žito simbolizuje vaskrsenje: kada se poseje u zemlju, istrune, ali iz njegove klice nastaje novi život.", prenosi "Stil".

Uz pšenicu i vino donosi se i hleb - pogača - koja se lomi i razdaje prisutnima, umočena u med, što simbolizuje sladost budućeg večnog života. Sve ostalo, poput obilja hrane i pića, nema veze sa molitvom ili pokojnikom, osim ako se namerava deliti sa siromašnima.

Šta ne treba raditi

Sveštenici upozoravaju da preterivanje tokom pomena može da zaseni njegovu svrhu. Raskošne daće često prerastaju u:

isprazne razgovore,

preterano jelo i piće,

nesporazume ili prepirke među prisutnima.

Uvijek je preporučljivo konsultovati sveštenika kako bi se pomen održao u skladu sa duhovnom svrhom.

Sahrana i pomen treba da budu čin molitve, sećanja i poštovanja. Svaka manifestacija raskoši ili nedolično ponašanje, uključujući preterano konzumiranje alkohola, odvlači pažnju od svrhe i predstavlja nepoštovanje prema pokojniku i njegovoj porodici.

Pravoslavna tradicija naglašava: savjet duhovnika je ključan kako bi se u trenucima gubitka postupalo sa dostojanstvom i u skladu sa vjerom.