Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji i danas čuva srpski narod

Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji u Sarajevu proslavila je svoju krsnu slavu – Aranđelovdan kojoj su prisustvovali brojni vjernici koje ni cjelodnevna kiša, ni gužva u Sarajevu nisu spriječili da prisustvuju liturgiji koju je služio starješina hrama protojerej Velimir Divljanović uz sasluženje više sveštenika Srpske pravoslavne crkve.

Divljanović je u Crkvi svetih arhanđela Mihaila i Gavrila zahvalio vjernicima koji su prisustvovali liturgiji, a posebno kumu slave Dragiši Tešiću koji je došao iz Minhena sa suprugom i sinom da kumuje slavi, a rodom je sa ovih prostora.

- Učinili su veliku ljubav, ne samo našoj crkvi, nego prema Gospodu, koja proizilazi iz njihove velike vjere - rekao je sveštenik Divljanović.

Tešić je izjavio da je biti kum slave ovoj crkvi posebna čast za njega i njegovu porodicu jer ova crkva predstavlja istoriju srpskog naroda u Sarajevu

- U ovu crkvu sam dolazio kao mali sa svojim djedovima i bakama. Sada sam opet tu, u svom Sarajevu, u Staroj crkvi - rekao je Tešić.

Tešić je otkrio da je odselio u Minhen prije 37 godina, da mu je supruga rodila četvoro djece i da i ona kao i djeca govore srpski jezik.

Sveštenik Vladislav Topalović naglasio je u besjedi da je svaka crkva puna bestjelesnih sila, što vide oni koji imaju duhovne oči.

Topalović je istakao da je duhovna stvarnost stvarnija od materijalne, te da su ljudi duhom i dušom srodnici sa anđelima, a tijelom sa stvorenim svijetom.

- Slaveći svoje zaštitnike svete arhangele Mihaila i Gavrila i sve bestjelesne sile svjedočimo vjeru mnogih pokoljenja prije nas i osjećamo da nismo sami. Mi kao zajednica okupljena oko ove crkve, čudesne i lijepe, uvijek smo osjećali da smo na neki poseban način pod zaštitom bestjelesnih sila - rekao je sveštenik Topalović.

On je vjernicima poželio da ih Gospod čuva i navodi da se svakog dana opredjeljuju za dobro.

- Živimo u promjenljivom svijetu i zato nam je potrebna podrška nebeskih ratnika kojima danas kličemo, pjevamo i prizivamo ih da nas zagrle svojom blagodaću, milosrđem i ljubavlju - poručio je otac Topalović.

Ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov, koji je prisusutvovao liturgiji, izjavio je da je prvi put u ovu crkvu došao prije gotovo 30 godina.

- Svaka posjeta budi posebna osjećanja.Stara crkva je veliko srce ovog grada i veoma je važno da u nju dolaze mladi, da znaju o istoriji srpskog naroda u Sarajevu. Poželio bih vjernicima zdravlje i blagostanje - rekao je Kalabuhov.

Nakon liturgije, lomljenja slavskog kolača i pričešća vjernika, zaslužnim pojedinicima koji su na različite načine pomogli ovoj crkvi, jednoj od najstarijih svetinja srpskog naroda na ovim prostorima, podijeljene su zahvalnice.

Dekan Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Vladan Bartula koji je prisustvovao obilježavanju slave crkve - Sabor svetog arhangela Mihaila, rekao je za "Glas" da ovaj praznik, duboko ukorijenjen u duhovnoj i istorijskoj svijesti i tradiciji, za sarajevske Srbe predstavlja ne samo dan liturgijskog sabranja već i potvrdu i simbol trajanja, postojanosti i neprekinutog kulturnog pamćenja.

- Smještena u srcu starog Sarajeva, Stara crkva vijekovima svjedoči prisustvo i životu srpskog naroda u gradu na Miljacki. Uprkos teškim istorijskim periodima, mijenama vlasti i stradanjima, ostala je središte okupljanja, molitve i nade, mjesto suživota i najboljeg interkulturnog dijaloga. Upravo zbog toga Arhangelovdan u ovoj crkvi nosi snažnu poruku kontinuiteta i duhovne snage sveštene i logosne zajednice – dodao je on.

Sveti arhangel Mihailo, kao vojvoda nebeskih sila i zaštitnik pravednosti, među pravoslavnima je posebno poštovan. Njegov praznik u Sarajevu tradicionalno okuplja vjernike iz svih krajeva, podsjećajući da je identitet sačuvan tamo gdje se čuva vjera, i da je zajednica živa onoliko koliko je živa njena svetinja.

Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji najstariji je sakralni objekat u Sarajevu i okolini. Predstavlja najbogatiji i najvažniji kulturno-istorijski spomenik od prvorazrednog značaja za opštu kulturnu baštinu.

Ktitor crkve nije poznat, a narodno predanje je pripisuje Andrijašu, bratu Kraljevića Marka.

Prvi sačuvani spis koji pominje crkvu je iz 1539. godine, ali se pretpostavlja da je izgrađena na temeljima još starije crkve. Odlikuje je stil srednjovjekovnih srpsko-vizantijskih građevina.

U Staroj crkvi se čuvaju ruka Svete Tekle, dijelovi moštiju Svetog Patelejmona, Makrine i Jakova Persijanca, a u ženskoj crkvi je smješten djetinji kovčeg sa moštima.