Srpska pravoslavna crkva i vjernici proslavljaju Svetu Petku

Srpska pravoslavna crkva i vjernici širom svijeta proslavljaju praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, u narodu poznatijoj kao Sveta Petka. Ova svetiteljka uživa ogromno poštovanje ne samo u srpskom narodu, već i među drugim pravoslavnim narodima i pripadnicima drugih vjera, dok su joj širom regije posvećeni brojni hramovi i mnoge porodice je obilježavaju kao krsnu slavu.

Sveta Petka rođena je krajem 10. vijeka u Epivatu, gradu u Vizantiji, u imućnoj i pobožnoj porodici. Nakon smrti roditelja, cijelo svoje nasljedstvo i bogatstvo podijelila je siromašnima, zamonašila se u Carigradu dobivši ime Paraskeva, nakon čega je duge godine provela u pustinji u postu i molitvi.

U srpskom narodu kult svetiteljke dodatno je ojačao krajem 14. vijeka, nakon Kosovske boje, o čemu je pisao i srednjovjekovni pisac Grigorije Camblak.

Tokom vijekova mošti su više puta prenošene: bugarski car Jovan Asen Drugi prenio ih je 1238. godine u Trnovo, dok je nakon osmanskih osvajanja kneginja Milica uspjela 1396. godine da ih izmoli i položi u crkvu Ružicu na Kalemegdanu.

Nakon što su 1521. godine prenesene u Carigrad, carigradski patrijarh Partenije ih je 1641. godine poklonio moldavskom knezu Vasiliju Lupuluu, koji ih je položio u crkvu Sveta tri jerarha u moldavskom gradu Jaši, gdje se i danas nalaze.

Sveta Petka se u tradicionalnom vjerovanju smatra zaštitnicom žena, majki i porodilja, kojima pomaže u nevoljama i iskušenjima.

Prema narodnim običajima, na ovaj praznik ne bi trebalo prati veš, šiti niti obavljati teške fizičke poslove, a posebno se pazi da žene odmore od fizičkog rada.

U pojedinim krajevima postoje običaji umivanja vodom sa izvora u blizini hramova, stavljanja cvijeća u dom za slogu i mir, dok se slavska trpeza, prema tradiciji, ne sklanja odmah već se kadi nakon odlaska gostiju.