Prva svjedočanstva iz Trebinja: Od Prebilovaca do „Lore“ – „Skup je metak za četnika“

"Molio sam ih za smrt. Molio sam ih kao Gospoda Boga da me ubiju. Ne, kažu, skup je metak za četnika. Govorili su: Vi četnici treba da patite", svjedoči Miroslav Čučak za Memorijalni centar Republike Srpske, prisjećajući se šest mjeseci provedenih u hrvatskim logorima 1992. godine.

Zarobljen je u proljeće te godine, nakon čega je prošao kroz logore Gabela, Metković i Opuzen, a potom i splitsku „Loru“, gdje su, kako kaže, preživljene najteže torture. Posljednja stanica njegovog zarobljeništva bio je zagrebački logor „Kerestinac“.

„Lancima su me vezali za vrat i vukli čitav dan, sve dok sa mene nisu spale i posljednje krpe. To je satanizam. Bio sam profesionalni vojnik, ali tako nešto nikada ne bih učinio ni najvećem neprijatelju. Nikada. Krsta mi časnoga i Svetog Vasilija Ostroškog, nikada“, govori Čučak.

Za njega je svaki dan u zarobljeništvu bio borba za goli život.

„Sat u logoru traje sto godina, jer samo čekaš smrt. Ne znaš da li će te ubiti, zaklati nožem ili udariti maljem u glavu.“

O logoru „Lora“ govori kao o mjestu na kojem ljudski život nije imao nikakvu vrijednost.

„Lora je bila najgori logor na prostorima bivše Jugoslavije, u srcu 'civilizovane Evrope'. Logor smrti, crna Lora. Mi smo tamo bili samo prašina – ima te, nema te.“

Sudbina porodice Čučak obilježena je stradanjem kroz generacije. U jame kod Prebilovaca bačeno je 14 članova porodice Čučak, a tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata život je izgubilo još sedmoro njegovih srodnika, sa očeve i majčine strane.

Nakon šest mjeseci zarobljeništva, Miroslav Čučak oslobođen je u razmjeni 14. avgusta 1992. godine. Poslije oporavka nije odustao od borbe. Ponovo je obukao uniformu i kao pripadnik Vojske Republike Srpske ostao na ratištu do završetka rata.