Osmoro djece, vjera i mnogo ljubavi: Vaskrs u domu sveštenika iz Teslića

U vremenu kada su tišina i usamljenost sve češći saputnici savremenog čovjeka, iz doma sveštenika Željana Savića u Banji Vrućici kod Teslića, gdje odrasta osmoro djece, stiže topla vaskršnja priča o vjeri, slozi i ljubavi koja kroz dječiju graju, porodično zajedništvo i prazničnu radost svjedoči da su najveće vrijednosti upravo one koje se žive svakim danom.

Kako za "Glas" započinje priču sveštenik Željan, rodom sa Ozrena, životni put, prije dolaska u Teslić, vodio ga je kroz Crnu Goru, gdje je proveo više od decenije u svešteničkoj službi. Tamo se i školovao, a kasnije i služio u okviru Eparhije budimljansko-nikšićke pri manastiru Đurđevi stupovi. U Crnoj Gori je, nastavlja on, započela i njegova porodična priča.

- To je bio važan period mog života, ne samo zbog službe, već i zbog toga što sam tamo zasnovao porodicu - priča Savić, koji je sa porodicom u Teslić došao prije osam godina.

Prve procjene loše po Viktora Orbana

Dodaje da su se upravo u Crnoj Gori on i supruga Milica, porijeklom sa Kosova, upoznali gdje su i započeli zajednički život gradeći porodicu i vjeru.

- Brak je takođe jedan put učenja, odrastanja i žrtve, ali i velike radosti. Kroz sve te godine, i kroz sve što smo prošli, najvažnije je bilo da ostanemo zajedno i da sve gradimo na vjeri - naglasio je Savić.

ŽIVOT

Prema njegovim riječima, kod njih je svako jutro živo, bez obzira na to da li je školski dan ili vikend. Šestoro djece ide u školu, dvoje su još mali, ali svi već imaju svoje obaveze.

- Kada se ujutru svi okupe, kada svako nešto pita, traži, sprema se, to jeste onaj pravi žamor života koji danas mnogima nedostaje. Nekad to sa strane izgleda kao gužva, ali za nas je to radost, jer znamo da je to znak da kuća živi - priča Savić za "Glas".

Dodaje da se dan u njihovom domu odvija u ritmu porodice, ali i vjere, koja je, kako ističe, temelj svega.

Guljaš: Velika izlaznost pokazatelj snažne demokratije

- Spremanje za školu, za bogosluženje, sve ide jedno s drugim. Ali, upravo u tom zajedništvu i jeste ljepota. Kada ste svi na okupu, onda sve ima smisla - kaže on.

Vaskrs, kao praznik nad praznicima, u domu Savića ima posebno mjesto. Slavlje, nastavlja sveštenik, ne počinje za trpezom, već u hramu, u ponoćnoj liturgiji.

- Počinjemo liturgijom u ponoć, tu proslavljamo pobjedu života nad smrću i tu uzimamo svjetlost koju poslije nosimo u svoj dom. Kada se vratimo kući, onda se nastavlja radost. Djeca se raduju, kucaju se jajima, smijeh je svuda. Poslije dugog posta i trpeza bude posebna, ali nije suština u tome, već u tome što smo zajedno - istakao je Savić.

SNAGA

On dodaje da upravo dječija graja, koja ispuni kuću, daje posebnu snagu prazniku.

- Ta radost djece i ta graja, koja odzvanja domom, je nešto što čovjeka podsjeća šta je suština praznika i života uopšte - kazao je Savić.

Kao otac osmoro djece, ističe da se najveće životne lekcije uče upravo u porodici.

- Čitav život je jedan ispit. Bez žrtve nema ljubavi, žrtva je njena mjera. Kada imate veliku porodicu, onda to svakodnevno živite. Nije uvijek lako, ali upravo u tom davanju sebe drugima nalazi se najveća radost - naglasio je Savić.

Govoreći o izazovima današnjeg vremena, kaže da mnogi strahuju od proširenja porodice, ali da je, po njegovom iskustvu, najvažnije imati pravi oslonac.

- Kada je Bog na prvom mjestu, onda je sve na svom mjestu. Tajna sloge je u liturgiji, u zajedničkoj molitvi i u tome da djeca od malena imaju pravi orijentir. Ako to usvoje, onda će znati kako da žive, bez obzira na sve izazove - istakao je on.

VASKRŠNjA PORUKA

Vaskršnju poruku, prema njegovim riječima, nije teško formulisati.

- Poruka je da se umnožimo, da se složimo i da se obožimo. To je nešto što nam je ostavljeno kao putokaz. Ako se toga budemo držali, biće dobro i nama i našim porodicama - poručio je Savić.

Posebnu snagu ove porodice nosi i supruga Milica koja, kako kažu, drži sve konce u domu, ali tiho i nenametljivo.

- Naš dan počinje spontano, ali svako zna svoju obavezu. Djeca su odmalena naučena da rade i da pomažu. Nije mi bilo teško da sve radim sama, ali sam željela da ih naučim da budu odgovorni. Bolje da ih mi naučimo, nego život kasnije na teži način - priča Milica.

Dodaje da se upravo u žrtvi i davanju nalazi smisao svega.

- U tome da dajete sebe drugima jeste najveća radost. Nije uvijek lako, ali kada pogledate sve to, shvatite da ima smisla - kazala je ona.

Posebno ističe značaj porodične trpeze i zajedništva. Trpeza, prema njenim riječima, nije samo mjesto gdje se jede.

- Tu se razgovara, tu se rješavaju problemi i dijele i radost i tuga. U današnje vrijeme, kada se sve manje okupljamo, to je nešto što moramo čuvati - naglasila je Milica.

VELIKA PORODICA

Da odrastanje u velikoj porodici ima posebnu ljepotu, potvrđuje i najstarija kćerka Marija.

- Lijepo je odrastati sa više braće i sestara. Mi smo jedni drugima uvijek podrška i najbolji prijatelji. Ne mogu ni da zamislim kako bi izgledalo da je u kući tišina. Ova naša graja daje kući život - priča ova osamnaestogodišnjakinja.

Dodaje da je Vaskrs poseban praznik za sve njih, koji sa nestrpljenjem svake godine iščekuju.

- Naravno da se radujemo tucanju jajima i svim tim lijepim trenucima, ali smo naučeni da je suština mnogo dublja. Kroz bogosluženja smo to spoznali i to nam je najvažnije – kazala je Marija, koja želi da nastavim majčinim stopama.

Priča porodice Savić, baš u vrijeme Vaskrsa, podsjeća da su najveće vrijednosti često najjednostavnije, da su ljubav, vjera i porodica temelji na kojima se gradi svaki pravi dom.

OBIČAJI

Popadija Milica je istakla da stara tradicija sa Kosova i dalje živi u njihovom domu, posebno tokom Vaskrsa.

- Jedan od običaja koji sam ponijela sa Kosova je šaranje jaja voskom, što sam naučila od svoje majke i bake, i sada prenosim na našu djecu. Svi učestvuju i to im pričinjava veliku radost, ali najvažnije je što taj običaj povezuje porodicu i čuva tradiciju - kazala je ona.