Nuždić: Istrajati u istini o Tuzlanskoj koloni uprkos prikrivanju podataka

Obaveza je istrajati u dokumentovanju istine o zločinu na pripadnike JNA u Tuzlanskoj koloni jer su podaci o stradalima prikrivani nakon napada, a vještačenja posmrtnih ostataka su pokazala stravične povrede, rekao je v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Viktor Nuždić.

Nuždić je podsjetio da je Republički centar predstavio istraživanja o ovom zločinu u "Atlasu zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata", navodeći da je u napadu 15. maja 1992. godine ubijeno 51 lice, da su još tri osobe kasnije preminule od posljedica ranjavanja, dok je 78 lica ranjeno.

- Posebnu težinu predstavlja činjenica da su nakon napada prikrivani podaci o stradalima. Sva tijela nisu odmah predata JNA. Neka su kasnije razmijenjena, a neka su bez imena i obilježja sahranjena u masovnu grobnicu "Trnovac" - rekao je Nuždić povodom predstojećeg obilježavanja 34 godine od napada na pripadnike JNA u Tuzlanskoj koloni.

On je dodao da su sudsko-medicinska vještačenja ekshumiranih posmrtnih ostataka pokazala stravične povrede, i to prelome kostiju glave, trupa i udova.

Napad je, podsjetio je Nuždić, izveden planski i bez milosti, te pojasnio da su snajperisti prvo ubijali vozače vojnih vozila kako bi zaustavili kolonu, a potom je uslijedila žestoka i koncentrisana vatra.

Kada je riječ o vozilim koja su pokušala da prođu raskrsnicu, Nuždić je naveo da su izvlačene i aktivirane povezane nagazne mine, a vojnici ubijani i ranjavani.

Ukazao je da za zločin nad pripadnicima JNA u Tuzlanskoj koloni, i pored nekoliko postupaka, niko nije pravosnažno osuđen, ističući da ćutanje pravosuđa i izostanak kazne za odgovorne predstavljaju novu nepravdu prema žrtvama i njihovim porodicama.

Podsjetio je da je predmet protiv Ilije Jurišića okončan oslobađajućom presudom, kao i postupak protiv Izeta Smajića, koji je bio optužen za pokušaj ubistva ranjenog vojnika JNA na Brčanskoj malti.

- Jedina osuđujuća presuda izrečena je Ivanu Koleru, i to ne za napad na kolonu, već za nečovječno postupanje prema zarobljenicima nakon zločina - napomenuo je Nuždić.

Nuždić je istakao da napadi na pripadnike JNA nisu počeli 15. maja 1992. godine u Tuzli, nego su njima prethodili Bistrik, Veliki park, Skenderija, Dobrovoljačka ulica, kao i napadi na vojnike JNA u Tuzli prije samog zločina na Brčanskoj malti.

- Na svim tim mjestima ponavljao se isti krvavi obrazac - ubijani su vojnici JNA, a za te zločine do danas niko nije odgovarao. Kao i u Sarajevu početkom maja, i u Tuzli je izlazak kolone bio prethodno dogovoren - rekao je Nuždić.

Napomenuo je da su i tada predstavnici civilne i vojne vlasti garantovali bezbjedno i mirno povlačenje kolone odobrenim pravcem, dok su istovremeno u tajnosti pripremali zasjedu i oružani napad u rejonu Brčanske malte.

Muslimanske paravojne snage su 15. maja 1992. godine napale kolonu JNA u Tuzli koja je, na osnovu prethodno postignutog dogovora, trebalo da napusti tuzlansku kasarnu.