(FOTO) Srpski vitezovi na Malti: Kako crkva i Srbi čuvaju vjeru, jezik i običaje na Mediteranu

Daleko od srpske zemlje i zavičajnih planina, daleko od Drine, Save i Vrbasa, na Malti danas živi i radi oko 12.000 Srba. Iako hiljadama mediteranskih vjetrova daleko od matice, pravoslavci su ovdje uspjeli da sačuvaju ono najvrijednije. Svoj identitet, jezik, pismo, vjeru i običaje, a u šta smo se uvjerili prilikom naše posjete Malti.

Srpska zajednica na Malti počela je da se formira 90-ih godina dolaskom radnika. Danas živi dostojanstveno i složno, sa snažnom i važnom misijom da zajedno sa svojim sveštenikom Ristom Gorančićem, korijene ne prepuste zaboravu.

Iako bez odjeka prastarih hercegovačkih, krajiških ili šumadijskih zvonika, ovdje se okupljaju u hramu koji je nekada bio katolička crkva. Nedjeljna liturgija više liči na susret velike porodice nego na uobičajeno bogosluženje. Hram je pun kao košnica, srpski jezik se prenosi na mlađe generacije, a i praznici se dočekuju onako kako se to naučilo u zavičaju. Simbolično se pali badnjak, lomi česnica, šaraju jaja, organizuje plivanje za Časni krst, a djeluju i srpske humanitarne organizacije.

Kao rijetko gdje u dijaspori, na Malti sam osjetila toplinu kuće. A mnogo je daleko. Čak se do nje ne može doći kopnom.

Hram koji pravoslavni narod ovdje koristi bio je katolička crkva posvećena Sv. Apostolima Petru i Pavlu i Sv. Nikoli. Dobili su je na korišćenje 25 godina, preuredili i danas je pravoslavni hram posvećen Svetim Joakimu i Ani, roditeljima Presvete Bogorodice.

Jerej Risto Gorančić krajem 2018. godine dolazi na Maltu kao stlani paroh, a iste godine se osniva KUD "Dukat" i humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“. Prije oca Riste tu su bili sveštenici iz Crne Gore i Velike Britanije, a posjetio ih je čak i blaženopočivši mitropolit Amfilohije koji je 2002. godine došao na Maltu da vrati kopiju ikone Presvete Bogorodice Filermose koju je naslikao Sv. apostol Luka. Tad se služilo u Valeti, glavnom gradu.

„Do 2020. služili smo u prestonici Valeti u Crkvi Svetog Nikole koju nam je ustupila Katolička crkva. Međutim, crkva je kasnije vraćena Grcima. Nakon kratkog bogosluženja u rumunskoj crkvi, u septembru 2021. dobili smo na 25 godina na korišćenje katoličku crkvu u Birzebudži, na jugu ostrva. Hram smo preuredili, okrenuli oltar ka istoku i postavili ikonostas“, započeo je za Provjereno.info jerej Risto Gorančić.

Prije njegovog dolaska, vladika Andrej slao je iz Beča sveštenika koji je dolazio na Maltu povremeno i za veće praznike, a onda se sve izmijenilo kada se otac Risto doselio. Smatra da je u dijaspori vrlo važno prisustvo sveštenika i crkve te da u tuđini nije lako oformiti parohiju.

„Naša crkva je puna, dvije stotine ljudi bude na liturgiji. U crkvu dolaze i Makedonci, Rusi, Bugari, Ukrajinci. Jako je bitno da sveštenik bude ovdje, da okuplja ljude, da se druži, razgovara i da dolazi na događaje koji se organizuju. Bitno je da sveštenik bude prisutan i pristupačan svojim ljudima. Neki samo završe službu i nestanu. Važno je da sveštenik da sve od sebe i da je tu za narod. Naravno, to je i naporno ali se trudim da ispratim sve događaje, da ispoštujem ljude i organizacije te da svojim primjerom dam primjer i drugima u crkvi. Ako ne podržimo jedni druge, ko će doći da nas podrži“, priča otac Risto.

SPC vijekovima pomaže svom narodu i u najtežim trenucima okuplja čeda. Tako je bilo i na Malti u doba korone kada je crkva snažno stala uz svoj narod i pomogla mu. Ljudi su shvatili da je crkva uz njih i masovno počeli da se okupljaju.

„Crkva je iskoristila svoj autoritet zarad pomoći ljudima. Kada je počela korona, organizovani su avioni koji su vozili ljude u Beograd. To je išlo preko mene i Ambasade Srbije. Mnogi ljudi ovdje nisu imali posao, teško su živjeli, željeli su ići kući jer je sve stalo. Dijelili smo i hranu onima kojima je bilo potrebno“, objašnjava jerej.

Međutim, već tešku situaciju na Malti dodatno je otežala činjenica da je stotine ljudi imalo problem sa pasošem koji je isticao. Ako odu u maticu da ga produže, 15 dana moraju biti u karantinu kada se vrate i onda gube posao. Dakle, odlazak kući bio je koban, a pasoš su morali produžiti. Tu je ključnu ulogu odigrala crkva na čelu sa sveštenikom Ristom.

„Mnogi su tek našli poslove, a pronaći drugi je bilo teško. Kontaktirao sam ambasadora Srbije u Rimu da vidimo kako možemo pomoći. Na društvenim mrežama sam objavio status da vidimo koliko ljudi ima problem sa pasošem. U prvom naletu se prijavilo 170, a do kraja nedjelje skoro 600 ljudi. Uspjeli smo srediti da se podaci uzimaju "oflajn" pa građani nisu morali da idu kući. Poslao sam ambasadoru zahtjev sa spiskom ljudi, onda je to išlo do Ministarstva spoljnih poslova pa do Ministarstva unutrašnjih poslova koje odobrava. Za četiri dana urađeno je više od 500 zahtjeva, a na kraju oko 2.000. Ljudi su tada shvatili da je crkva tu uz njih i počeli su da se u što većoj mjeri okupljaju“, kazao je jerej Risto.

Nakon toga osnivaju vikend školu za djecu gdje uče srpski jezik, geografiju, vjeronauku i istoriju, a otvoren je i srpski-obrzaovni kulturni centar „Sv. Jelena Anžujska“.

„Imamo i predškolicu srpskog jezika za djecu od tri do šest godina gdje uče jezik, brojeve i da pričaju srpski prije škole. U dopunskoj imamo oko 120 djece na četiri mjesta i predškolu na tri mjesta sa oko 50 djece. Prije četiri godine smo dobili diplomatskog predstavnika odnosno konzula. Sve je to uticalo da se ljudi okupljaju, i roditelji i djeca. Važno je i da sveštenik ima viziju, ne samo da osluži liturgiju već i svoje slobodno vrijeme da uloži za zajednicu. Trebalo je mnogo napora i žrtve da postignemo ovo što danas imamo“, kaže jerej.

Naglasio je da imaju dobru saradnju sa Maltežanima i njihovom crkvom. Mnogi su čak prešli u pravoslavlje. Kada god je inauguracija predsjednika države, kaže jerej, predstavnik SPC je pozvan što znači da smo prepoznati i poštovani kao zajednica.

Ipak, za kraj, jerej Risto nam je otrkio da je za njega najvažnije i najupečatljivije da njegovi vjernici shvate smisao života, da prihvate druge i da u srca usade ljubav koju dijele sa svima.

„Ta ljubav se uvijek osjeti. Imamo i Malteze koje su prešli u pravoslavlje i Kopte iz Egipta, trudimo se da se ljudi osjećaju u crkvi kao kod kuće. Imamo i vjenčanja i krštenja. Cilj koji sam zacrtao je da imamo zdravu zajednicu koja će biti ispunjena ljubavlju i podrškom. Zajednicu koja se širi i dosta mladih roditelja sa djecom koja su tek rođena. Ta djeca odrastaju u crkvi, i ne mogu postati loši ljudi, već vjernici puni ljubavi koju će širiti i kojom će podržavati druge oko sebe“, zaključio je jerej.