Episkop Sergije: Post – vrijeme za Boga i bližnje

Dočekujući početak Posta koji nas nenametljivo uvodi u tajnu Rođenja Hristovog, otvorimo dveri sopstvenog srca za sve one od kojih su nas odovojili vrijeme, obaveze i raznorazni životni putevi i stranputice, kako bismo bar malo zastali, osvrnuli se iza sebe i oko sebe, da bismo ugledali Lik Hristov u sebi i bližnjima, rekao je episkop Sergije, bihaćko-petrovački i rmanjski.

Tekst prenosimo u cijelosti:

Teško je, čini se, u vremenu koje nas nemilosrdno gazi, uspraviti oči k Nebu, zastati i pomoliti se, oslušnuti vapaj onih koji pate i postati rame za plakanje i ruka koja daje onima kojima treba, jer dani u kojima trajemo vode nas, sve zajedno, u jednu drugu, izopačenu stvarnost u kojoj je čovjek čovjeku vuk.

Hristos nam, u Jevanđelju po Mateju, poručuje: "Evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Zato budite lukavi kao zmije a bezazleni kao golubovi" (Mt. 10, 16). Budimo lukavi da bismo spoznali zamke u koje nas uvlači svijet koji je obojen ratovima, pohlepom i gordošću, ali u svojoj dječijoj bezazlenosti sačuvajmo ljubav prema Bogu i svjedočimo je u odnosu sa bližnjima.

Post je najmanje uzdržavanje od mrsne hrane, a njegova suština ogleda se u želji i sposobnosti svakoga od nas da postane bolji i Bogu bliži nego što je do juče bio. Post je put popločan trudom i ukrašen ljubavlju, bez koje ovaj svijet nije ništa drugo do tamnica naših darova.

Rođeni smo da volimo, da budemo voljeni, da dajemo i da primamo, ali i da se kroz djela milosrđa i bratske ljubavi približimo jedni drugima; da se potrudimo, kao istinska braća, da izmireni sa sobom i sa onima oko sebe krenemo u susret Onome Koji se radi nas i radi našeg spasenja Ovaplotio i postao Čovjek, da bismo Njime vaskrsnuli u Posljednji Dan.

Ruke Hristove za nas su uvijek širom raširene, Gospod nas čeka kao otac bludnog sina, da se pokajemo i krenemo Mu u susret i zagrljaj, koji ne mijenja samo život pojedinca već čitav svijet. U tom zagrljaju počiva naše spasenje, naš prelazak iz vremena u vječnost, iz zla ovoga svijeta u vječno dobro Višnjeg Jerusalima.

Vrijeme još uvijek stoji pred nama, a Post otvara dveri pokajanja. Zato, iskoristimo četrdeset dana da se istinski pokajemo, da zamolimo za oprost one koje smo možda povrijedili ili razočarali, ali i da obiđemo one koji su ostavljeni i sami, da pomognemo onima kojima će naša pomoć biti dragocjena, kao i da se obnove narušeni porodični odnosi.

Ako ne znamo kojim putem trebamo ići, važno je prepoznati znakove pored puta, a tome nas uči Jevanđelje. Zato se iznova vratimo njegovim spasonosnim istinama, da bismo Bogomladenca Hrista dočekali kao Onoga čija je žrtvena ljubav jedini spas za čovjeka i čovječanstvo.

Ne čekajmo da se promijene ljudi i okolnosti. Mijenjajmo sebe i time ćemo ispuniti ono što Gospod od nas očekuje.

Želeći svima srećne, plodonosne i blagoslovene dane Božićnog posta, bratski, sinovski i očinski pozdravljam svu braću i sest