Episkop Sava: Sveti Platon banjalučki je primjer odanosti Bogu

Stradanje Svetog Platona banjalučkog najsvjetliji je primjer odanosti zapovijesti Božijoj iznad svakog ljudskog pritiska, poručio je episkop marčanski Sava nakon Liturgije na praznik zaštitnika Eparhije banjalučke - episkopa platona.

Episkop Sava je načalstvovao Svetom arhijerejskom liturgijom u Pridvornom hramu Svete Trojice u Banjaluci, gdje počivaju svete mošti sveštenomučenika Platona. Njemu su sasluživali sveštenici i monasi Eparhije banjalučke, te gosti iz Hilandara i srpskog manastira Kovin u Mađarskoj.

Brojni vjernici sinoć i danas mogli su da se poklone i cjelivaju mošti.

Vladika je u besjedi naglasio da je Sveti Platon zadobio mučenički vijenac jer je odbio da napusti svoj narod u najtežim vremenima, ostajući svjestan posljedica svoje odluke.

„Zapovijest Božija glasila je da bude ovdje i da duhovno nadgleda pravoslavne hrišćane, dok je zapovijest tadašnjih ljudskih vlasti bila da napusti ovaj grad i narod. Svetitelj Božiji, bivajući potpuno ocrkovljen, nije se mogao odreći svog prizvanja, iako je znao da su njegova duhovna čeda već uveliko stradala na teritoriji eparhije,“ istakao je episkop Sava u besjedi.

Vaskrsenje kao pobjeda nad „posljednjim neprijateljem“

Govoreći o radosti koja traje od Vaskrsa do Spasovdana, vladika Sava je istakao da hrišćanski život crpi smisao iz činjenice da je Hristos pobijedio „najvećeg i posljednjeg neprijatelja čovjekovog“ – smrt. On je objasnio da raspeće i grob nisu posljednja riječ, već način da se dođe do vaskrsenja.

„Ništa nas ne može odvojiti od ljubavi Božije – ni glad, ni tjeskoba, ni bolest, ni smrt. Čak i kada se pojavi neko ko nam može oduzeti život zbog vjere, on može samo ubrzati prelazak iz ovog prolaznog u ono što je vječno, trajno i krasno,“ poručio je vladika, naglašavajući da od Vaskrsenja sav ljudski rad i stvaralaštvo dobijaju konačni pečat i smisao.

Mučenik kao svjedok istine

Episkop je posebno pojasnio dublje značenje pojma mučeništva, praveći paralelu sa grčkom riječju martis.

„Ta riječ ima dva značenja: mučenik i svjedok. Onaj ko je postradao kao mučenik, zapravo je posvjedočio istinitu vjeru. Sveti Platon je upravo taj naš zaštitnik i svjedok koji je iz ovog episkopskog dvora odveden na mjesto stradanja, ali i na mjesto odakle se vinuo u nebeske visine,“ istakao je on.

Savremeni megdan: Borba protiv ega i nevidljivih neprijatelja

Pozivajući se na pouke Svetog Jovana Zlatoustog, episkop Sava je povukao razliku između progona u prošlosti i izazova sa kojima se vjernici danas suočavaju. Iako danas nema fizičkog istrebljenja hrišćana, borba nije prestala – ona se samo izmjestila u unutrašnjost čovjeka.

„Nema danas gonjenja kao ranije, ali postoji mučeništvo. Borba više nije protiv vidljivog neprijatelja, nego sa duhovima podnebesja i, što je najvažnije, protiv sopstvenog ega. Naša duša i srce su megdan na kome se danas isprobavaju duhovna oružja. To je teren na kome našom savješću svjedočimo vjeru,“ zaključio je episkop marčanski.

Sveti sveštenomučenik Platon Banjalučki ubijen je od strane ustaškog režima u maju 1941. godine, a njegove mošti danas počivaju u Sabornom hramu u Banjaluci, gdje se vjerni narod i danas okuplja tražeći njegov zastupnički blagoslov.