Danas ne zaboravite svoje upokojene: Slavimo Prepodobnog Isakija

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vjernici danas molitveno obilježavaju dan posvećen Prepodobnom Isakiju Ispovjedniku, odnosno Prepodobnom Isakiju Dalmatinskom, velikom podvižniku i ispovjedniku pravoslavne vjere, čiji je život ostao upamćen kao svjedočanstvo hrabrosti, istrajnosti i nepokolebljive vjere pred progonima i nepravdom.

U vrijeme cara Valenta, kada je Crkvom zavladalo veliko gonjenje pravoslavnih od strane arijanaca, Isakije je napustio svoju pustinju na Istoku i došao u Carigrad kako bi hrabrio vjernike i otvoreno svjedočio istinu vjere. Njegov dolazak u prijestonicu nije bio vođen željom za slavom, već dubokom unutrašnjom potrebom da zaštiti Crkvu i posvjedoči pravoslavlje.

Pred samim carem izlazio je više puta, opominjući ga da prestane sa progonom i da otvori crkve pravovjernima. Njegove riječi bile su smirene, ali odlučne, a njegova vjera toliko snažna da se nije ustručavao ni da stane pred vladara, uhvati uzdu njegovog konja i ponovo uputi molbu i upozorenje o Božjoj pravdi.

Razjaren zbog njegove smjelosti, car je naredio da Isakije bude bačen u jamu punu blata i trnja, ali se po predanju tada događa čudo – anđeli Božji ga izbavljaju iz stradanja. Njegovo proročanstvo o smrti cara Valenta ubrzo se ispunilo, kada je car stradao u porazu i ognju, što je u narodu shvaćeno kao potvrda svetiteljevih riječi.

U vrijeme cara Teodosija Velikog, Crkva dobija mir, a Isakije postaje duboko poštovan kao ispovjednik vjere i duhovni oslonac pravoslavlja. Iako je želio da se vrati u svoju pustinju, ostao je u Carigradu gdje je, po nagovoru, osnovao monašku obitelj i proveo ostatak života u molitvi i podvigu, ostavljajući za sobom snažno duhovno nasljeđe.

Molitva:

"U tebi se, oče, sigurno spase bogolikost, jer si primivši Krst, slijedio Hrista. Djelima si učio prezirati tijelo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i sa Anđelima, Sveti Isakije, raduje se duh tvoj."

Običaji na današnji dan

Prema narodnom vjerovanju, na današnji dan vjernici odlaze u hramove gdje pale svijeće za upokojene pretke i mole se Svetom Isakiju za mir, slogu i blagoslov u porodici. Ovaj običaj se posebno vezuje za ideju porodičnog jedinstva, pa se vjeruje da iskrena molitva na ovaj dan donosi harmoniju u dom i zaštitu od nesloge i iskušenja.

Takođe se smatra da je današnji dan povoljan za čitanje Svetog pisma i duhovnu tišinu, jer se vjeruje da riječ Božja donosi jasnoću, jača vjeru i pomaže čovjeku da razluči dobro od zla u svakodnevnom životu. U mnogim domovima običaj je da se makar dio dana provede u miru, bez teških poslova, uz molitvu i prisjećanje na pretke, kao znak poštovanja prema svetitelju i duhovnoj tradiciji.