Danas je Markovdan: Srbi slave svetog apostola i jevanđelistu Marka

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vjernici danas se molitveno sjećaju svetog apostola i jevanđeliste Marka, jednog od najbližih učenika Hristovih, propovednika Jevanđelja i prvog episkopa Aleksandrije.

Njegov praznik, Markovdan, u narodu je duboko ukorenjen kao dan molitve, sjećanja i duhovne snage, posvećen svetitelju koji je svojim životom i stradanjem utkao temelje hrišćanske vjere u mnogim krajevima tada poznatog svijeta.

Sveti Marko bio je saputnik i duhovni učenik svetog apostola Petra, koji ga u svojim poslanicama naziva "sinom po duhu". Upravo u Rimu, na molbu vjernih, Marko piše Jevanđelje koje nosi njegovo ime, svjedočeći o životu, čudima i učenju Isusa Hrista. To sveto djelo apostol Petar je potvrdio kao istinito i vjerodostojno, preporučivši ga vjernicima kao temelj vjere i propovedi.

Po zapovesti apostola Petra, Sveti Marko odlazi u Egipat, zemlju u kojoj je u to vrijeme vladala duboka ukorenjenost idolopoklonstva, magije i neznabožačkih kultova. U Aleksandriji, jednom od najvećih centara antičkog sveta, započinje njegovo veliko misionarsko djelo. Propoveda Jevanđelje, krštava vjernike, osniva Crkvu i postavlja njenu prvu hijerarhiju — episkope, sveštenike i đakone, gradeći temelje hrišćanstva u sredini koja je bila duhovno zatvorena i neprijateljski nastrojena.

Njegova riječ, međutim, nije ostajala samo na propovijedi. Predanje svjedoči da je Sveti Marko činio brojna čudesa — isceljivao bolesne, vraćao vid slijepima i oslobađao ljude od nečistih sila. Upravo zbog toga, broj vjernih se iz dana u dan povećavao, dok je njegov uticaj u narodu postajao sve veći, što je izazivalo gnev neznabožačkih vlasti i sveštenika starih kultova.

Zbog širenja hrišćanstva, Sveti Marko biva progonjen, hapsen i izložen teškim mukama. Više puta je bio primoran da napušta Aleksandriju, ali se uvijek vraćao, nastavljajući svoje djelo među vjernicima. Predanje posebno opisuje njegovo stradanje u vrijeme Vaskrsa, kada je ponovo uhvaćen, vezan i vučen po ulicama grada, uz povike i poniženja. Teško ranjen, bačen je u tamnicu, ali i tamo ostaje u molitvi i duhovnoj snazi.

U noći njegovog stradanja, prema predanju, javlja mu se anđeo Gospodnji, a potom i sam Hristos, koji ga hrabri i utvrđuje pred smrt. Sljedećeg dana, ponovo je izvučen iz tamnice i mučen na isti način, dok je izgovorio svoje posljednje riječi: "U ruke Tvoje, Gospode, predajem duh svoj", i tako je skončao svoj zemaljski život mučeničkom smrću.

Njegove svete mošti hrišćani su sahranili sa velikim poštovanjem, a kroz vekove su postale mjesto molitve i duhovne utjehe vjernika. Predanje ga pamti kao čovjeka neustrašive vjere, apostola koji je prvi donio hrišćanstvo u Egipat i jednog od najvažnijih pisaca novozavetne tradicije.

Običaji i vjerovanja

Vjerovalo se da će onoga ko se danas ogreši i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Zato na današnji dan zemljoradnici ništa ne rade na svojim njivama.

Ovo se smatra „blagim danom”, vremenom za odmor i molitvu. Ova tradicija se prenijela i na ostala zanimanja - danas nikako ne treba raditi jer se vjeruje da Sveti Marko hoda svetom sa korpom punom grada, pa onom ko radi šalje nevrijeme koje će ga pratiti preko cijele godine.

Takođe, ovo je loš dan za spavalice! Na ovaj dan, vjeruje narod, nikako ne valja dremati preko dana jer će se onda biti bunovan, pospan i bolešljiv preko cijele godine. Izuzetak su oni koji su već „zgrešili” i spavali na Đurđevdan - oni treba da odremaju neko vrijeme i na Markovdan jer će tako „poništiti dejstvo” pređašnjeg sna i neće ih stići „kazna”.

Iako su se vremena promijenila, mnoga narodna vjerovanja i dalje se prenose s koljena na koljeno. Za mnoge porodice Markovdan je dan kada se zastane, odmori i sa poštovanjem obilježi praznik.