Visoka inteligencija ima cijenu?

Iako se inteligentni ljudi često smatraju uspješnim u vezama, na poslu i uopšteno u životu, njihova promišljenost i analitičnost donose i brojne izazove koje prosječna osoba ne primjećuje.

Mnogi bi željeli biti pametniji, ali stvarnost života visoko inteligentnih osoba često je složenija nego što se čini.

Od stalnog predviđanja najgorih ishoda do problema s pronalaženjem zajednice kojoj bi pripadali, to su specifične poteškoće koje samo oni zaista razumiju.

To je posebno izraženo ako su odrasli pod pritiskom da neprestano "dokazuju" svoju inteligenciju, zbog čega u odraslom uzrastu mogu zapeti u rutini ispunjenoj brigom, tjeskobom i izolacijom.

1. Stalno razmišljanje o najgorem scenariju

Mnogi ljudi s visokim koeficijentom inteligencije bore se s pesimizmom i uvijek razmišljaju o najgorem mogućem ishodu jer su prirodno svjesniji svih zastrašujućih i složenih aspekata života.

Oni ne prelijeću površno preko vijesti kao većina, već ih dublje analiziraju, a njihov um neprestano uspostavlja veze, što ih uvijek podsjeća na najgore što bi se moglo dogoditi.

To je dio složenijeg razloga zašto su inteligentni ljudi podložniji razvoju problema s mentalnim zdravljem, objašnjava studija objavljena u časopisu Intelligence.

2. Nerealno visoki standardi

Bilo da je pritisak za uspjehom samonametnut zbog perfekcionizma ili dolazi izvana zbog stereotipa o "nadarenim" ljudima, ispunjavanje nerealno visokih očekivanja jedna je od specifičnih borbi visoko inteligentnih ljudi.

Ti pritisci ne samo da stvaraju nepotreban stres i tjeskobu u svakodnevnom životu, već se takve osobe često bore i sa zanemarivanjem vlastitih potreba i slabosti kako bi se usredotočile na postignuća, objašnjavaju stručnjaci iz Harvard Business Reviewa.

3. Pretjerano razmišljanje i neprestana briga

Prema studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Evolutionary Neuroscience, inteligentni ljudi skloniji su višim nivoima brige i tjeskobe.

Pretjerano analiziraju i teško im je "isključiti" um kad su anksiozni, što dovodi do spirala intenzivnog premišljanja i izolacije.

Bez obzira na to utiču li te spirale negativno na njihovo mentalno zdravlje, odnose s drugima ili na vrijeme koje bi trebali iskoristiti za opuštanje, oni se svakodnevno suočavaju sa simptomima hroničnog prekomjernog razmišljanja i brige.

4. Stalna potreba za takmičenjem

S obzirom na to da mnogi bivši "nadareni klinci" i inteligentne odrasle osobe osjećaju pritisak da stalno "dokazuju" svoju inteligenciju, ne čudi što im društveno poređenje i takmičenje postaju dio svakodnevice.

Iako se to ne događa isključivo inteligentnim ljudima, mnogi od njih osjećaju pojačanu obvezu da druge podsjećaju na svoje vještine. To ne samo da stvara osjećaj unutašnje krivice kada se odluče odmarati, već i opterećuje društvene odnose koji bi im trebali donositi radost.

5. Osjećaj da ih niko ne razumije

Osjećaj neshvaćenosti temeljna je komponenta iskustva mnogih inteligentnih ljudi, a posebno pametnih žena, čija se inteligencija i odlučnost često pogrešno tumače kao arogancija. Zbog pritiska da se dokazuju, takmiče i uspoređuju, drugima je teško saosjećati ili se povezati s njima.

Slično kao što introvertne osobe često pogrešno shvataju zbog njihove sklonosti samoći, pametne ljude osuđuju zbog njihove samosvijesti i ambicija, čak i kada istovremeno čeznu za povezanošću i pripadanjem.

6. Nestrpljivost prema neznanju

Iako su mnogi ljudi s visokim IQ-om strpljivi i emocionalno stabilni, prema studiji iz časopisa Economic Letters, teško podnose neznanje, namjernu nesposobnost i neučinkovitost.

Bilo da se radi o lijenom kolegi na poslu ili pokušaju vođenja dubokog razgovora s nekim ko teorije zavjere prihvata kao činjenice, teško im je razmišljati na površnom nivou kako bi se uskladili s drugima te često postaju iznervirani i nestrpljivi.

7. Česte egzistencijalne krize

Prema licenciranom savjetniku Samuelu Kolenbergu, mnogi inteligentni ljudi, skloni složenim i apstraktnim obrascima razmišljanja, izloženi su većem riziku od čestih egzistencijalnih kriza.

Oni život promatraju kroz mnogo dublji ugao od većine te su, osim što planiraju i brinu o najgorem scenariju, često iscrpljeni stvarnošću vijesti, svjetskim problemima i društvenom nepravdom.

Za razliku od većine, ne mogu jednostavno prijeći preko zastrašujućih vijesti ili životnih realnosti, zbog čega se s egzistencijalnim krizama često nose sami.

8. Socijalna iscrpljenost

Budući da mnogi inteligentni ljudi imaju introvertne sklonosti, ne iznenađuje da se često suočavaju sa socijalnom iscrpljenošću. Ako nemaju snažan društveni krug za izgradnju smislenih odnosa i dubokih razgovora, površnost i usputni razgovori brzo im troše socijalnu energiju.

Oni čeznu za smislom i dubinom kako bi zadovoljili svoje misaone obrasce, što često ne mogu dobiti iz razgovora na poslu ili s nepoznatim ljudima.

To brzo dovodi do umora i usamljenosti ako u blizini nemaju bliske prijatelje.

9. Stroga samokritičnost

S obzirom na sklonost postavljanju visokih standarda, takmičenju s vršnjacima i upoređivanju s drugima kako bi dokazali svoju inteligenciju, ne iznenađuje da se mnogi ljudi s visokom inteligencijom neprestano bore s negativnim unutrašnjim dijalogom, kritikom i osuđivanjem.

Iako se to ponekad može činiti kao neizbježan način poticanja motivacije, studija iz časopisa Scientific Reports otkrila je da negativan samogovor zapravo koči kognitivne procese.

Dakle, omalovažavajući se i namećući si neodržive rutine, oni zapravo sabotiraju upravo onu inteligenciju koja im je potrebna za snalaženje u životu.

10. Teško pronalaze osjećaj pripadnosti

Mnogim je ljudima s visokom inteligencijom izuzetno teško pronaći "svoje ljude" koji dijele slične misaone obrasce. Budući da se muče s površnim razgovorima koji vode do jačih, smislenijih odnosa, često se nalaze u začaranom krugu usamljenosti, pretjeranog dijeljenja informacija i socijalne izolacije.

Oni su u suštini društvena bića, ali bez pravog okruženja, ljudi i zajednica s kojima bi se povezali, često ostaju usamljeni.