Đavo nosi mandat: Duplo kopčanje, jednostruka odgovornost

Biračka mjesta su zatvorena, ali ostalo je jedno pitanje koje Centralna izborna komisija neće razmatrati: ko je na izbore došao obučen za funkciju, ko za fotografiju, a ko je računao da će se ionako gledati samo rezultati?

Odjeća u politici ima ozbiljno zaduženje. Trebalo bi da obeća stabilnost, pokaže odlučnost, približi kandidata narodu i istovremeno objasni da on ipak neće čekati u istom redu. Težak posao za komad tekstila. Naročito kad se od njega očekuje da nadoknadi i program.

Izborni dan i veče 4. oktobra ponudili su zanimljiv presjek političkog odijevanja u Republici Srpskoj. Tamna odijela, otvorene kragne, zlatna dugmad i poneki detalj koji se očigledno oteo kontroli. Uz njih, raspored oko govornice, oslonac ruku i porodične fotografije. Sve ono što ulazi u kadar i prije nego što stigne prva izjava.

Ovo je čitanje tog javnog nastupa, a ne tuđih misli. Iz jedne fotografije ne možemo znati ko je siguran u sebe, ko nervozan, a koga samo žulja cipela. Možemo, međutim, vidjeti kakvu sliku zajedno prave odjeća, držanje i okruženje. Naravno, pred uključenim kamerama i foto aparatima.

Milorad Dodik: Sako s pravom posljednje riječi

Milorad Dodik u izbornom štabu SNSD-a nosi tamno odijelo, bijelu košulju i tamnu kravatu. Garderoba bez iznenađenja, što je i njena najveća politička ambicija. Ovo odijelo ne najavljuje eksperiment. Ono je već zakazalo sjednicu.

Na fotografiji za govornicom rukama drži njene bočne ivice, dok su saradnici raspoređeni oko njega. Takav kadar ostavlja utisak čvrstog oslonca i centralnog autoriteta: pogled prvo ide prema njemu, pa tek onda prema ostatku ekipe. Govornica djeluje manje kao oprema za konferenciju, a više kao predmet koji je upravo dobio vlasnika.

U toj slici odjeća ima ulogu da potvrdi već uspostavljenu hijerarhiju. Nema detalja koji bi se nadmetao s govornikom. Čak je i kravata shvatila da ovdje nema prostora za solo nastup.

Igor Dodik: Kravata je napustila grupu

Igor Dodik bira tamni sako, svijetlu košulju otvorene kragne i džepnu maramicu. Među zakopčanim kolegama to je vidljivo savremeniji poslovni izgled. Formalnost je zadržana, ali joj je otkopčano gornje dugme.

Maramica je zanimljiv detalj: mali, praktično beskoristan komad tkanine koji saopštava da se o izgledu razmišljalo. Dok kravata govori „funkcija“, džepna maramica dodaje „lični stil“. Rezultat podsjeća na menadžera koji je došao da osvježi porodičnu firmu, ali nema namjeru da mijenja upravni odbor.

Na fotografiji za govornicom ruke su mu oslonjene na njene ivice. Odjeća nudi opušteniji ton, položaj tijela zadržava ozbiljnost. Modernizacija je, barem u ovom kadru, stigla do kragne.

Savo Minić: Predsjednički paket, fabrička podešavanja

Tamno odijelo, bijela košulja, plava kravata. Savo Minić bira najprepoznatljiviji rječnik institucionalne ozbiljnosti. Nema detalja koji bi preuzeo pažnju. Sve je usmjereno prema istoj poruci: urednost, predvidljivost, kontinuitet.

To se uklapa u njegovu poruku o stabilnosti. Kada bi ta riječ imala garderober, vjerovatno bi unutra visilo nekoliko ovakvih kombinacija, uredno raspoređenih od ponedjeljka do narednog mandata.

Ipak, zanimljiviji od same kravate jeste širi kadar: Minić govori, Dodik stoji neposredno uz njega. Taj raspored za gledaoca postaje dio poruke koliko i izgovorene rečenice. U politici nije dovoljno posmatrati ko je za mikrofonom. Valja pogledati i ko mu stoji uz rame.

Draško Stanivuković: Admiral Petrićevca u fensi cipelama

Stanivuković na glasanje dolazi u tamnom odijelu s dvorednim kopčanjem i zlatnim dugmadima, bijeloj košulji, prugastoj kravati smeđih tonova i smeđim mokasinama s naglašenim đonom. To je znatno razrađenija kombinacija od uobičajenog političkog „daj ono plavo“.

Dvoredni sako i zlatna dugmad donose pomalo klupski, pomalo admiralski prizvuk. Kao da poslije glasanja treba preuzeti komandu nad marinom na Petrićevcu. Ipak, kombinacija ima cjelinu: tamno odijelo drži formalnost, a topli tonovi kravate i obuće ublažavaju strogost.

Posebno se vidi da cipele nisu prepuštene slučaju. Smeđe mokasine s izraženim đonom daju kombinaciji savremeniji karakter i djeluju pomno birano. Ovdje se stilska zamisao čita do samog đona. Kandidat je, reklo bi se, osim izbornih, razmatrao i nekoliko odjevnih kombinacija.

Najvažniji dio prizora ipak je dolazak ruku pod ruku s bakom. Tako dotjeran izgled dobija porodični okvir koji ga čini pristupačnijim. Fotografija istovremeno predstavlja ambicioznog političara i nečijeg unuka. To nam ništa ne govori o iskrenosti njihove bliskosti, ali mnogo govori o snazi takvog prizora. Političaru možete napisati deset slogana o tradiciji. Baka u kadru obavi posao bez radnog sastanka.

Željka Cvijanović: Jakna slavi, baletanke traže stolicu

Željka Cvijanović za glasanje bira svijetli sako, crnu suknju i crne cipele sa sitnim ukrasom. Suzdržana, protokolarna kombinacija, bez detalja koji bi preuzeo glavnu riječ.

U izbornoj večeri bordo jakna preko crne haljine unosi boju i jasno je izdvaja iz stroja tamnih muških odijela. Kragna i naglašeni džepovi daju jakni čvršću formu, a boja dovoljno prisustva da joj nije potreban broš veličine opštinskog grba.

Do tog trenutka kombinacija ima dobru osnovu. Međutim, dužina haljine ispod koljena i ravne, sjajne baletanke s ukrasom ne zaokružuju je s istom uvjerljivošću. Zatvorena gornja polovina i dužina haljine ostavljaju teži utisak, dok obuća djeluje suviše pitomo da bi mu dala završni akcenat. Jakna je došla da proglasi pobjedu, baletanke da vide ima li gdje da se sjedne.

Ravna obuća može biti odličan izbor. Ovdje bi jednostavniji model, oštrijih linija, bolje ispratio karakter jakne. Za razliku od Stanivukovićevih mokasina, koje povezuju ostatak odjeće, ove baletanke ostavljaju utisak naknadnog, praktičnog rješenja. Kod Draška se kombinacija drži do posljednjeg koraka. Kod Željke je negdje ispod koljena došlo do prekida koalicione saradnje.

Na fotografiji na kojoj se osmijehom i aplauzom pridružuje slavlju, upravo taj gest preuzima pažnju. Dobar podsjetnik da odjeća učestvuje u javnom nastupu, ali nema uvijek posljednju riječ.

Jelena Trivić: Crno-bijelo, bez koalicionih pregovora

Jelena Trivić, ili jedinica za klasično dosadno, na fotografiji s biračkog mjesta nosi crni sako i bijeli gornji dio, uz diskretan lanac torbe. Jednostavna, funkcionalna kombinacija koja pažnju ostavlja licu. Blagi osmijeh prema kameri i spojene ruke ispred tijela dopunjuju utisak nenametljivosti.

Modno, ovdje nema velikog rizika. Crno i bijelo već su postigli sporazum, bez posrednika i raspodjele resora.

Prednost je jasnoća: ništa ne odvlači pažnju. Slabost je što tako sigurna kombinacija teško postaje posebno pamtljiva. Na ovoj fotografiji Trivić djeluje pristupačnije nego ceremonijalno, kao neko ko je došao da završi ozbiljan posao i nema potrebu da mu prethodi ulazna muzika.

Branko Blanuša: Sve pod kontrolom, osim frizure

Branko Blanuša u izbornoj večeri nosi tamni sako, bijelu košulju i zagasitu kravatu. Sve je uredno postrojeno, osim kose, koja je zadržala pravo na izdvojeno mišljenje.

Pomalo razbarušena frizura narušava strogu formalnost kombinacije i pojačava profesorski utisak: kao da je do posljednjeg trenutka provjeravao rezultate, pa za ogledalo više nije bilo vremena. Odijelo je spremno za konferenciju. Kosa bi još nešto da raspravi.

Ozbiljan izraz lica i niz mikrofona ispred njega dodatno pojačavaju službeni karakter prizora. Vizuelno podsjeća na profesora kojem je upravo saopšteno da mora obrazložiti rezultate cijelog odjeljenja. Roditeljski sastanak neće biti prijatan.

Nebojša Vukanović: Dnevni red neka trči za njim

Nebojša Vukanović pred mikrofone izlazi u tamnom sakou i svijetloplavoj košulji, bez kravate. I ljudi oko njega uglavnom su otvorenih kragni, pa grupa djeluje manje protokolarno. Odjeća ostavlja prostor za utisak neposrednosti, bez svečane distance.

Ako Blanušina kombinacija najavljuje obrazloženje, Vukanovićeva izgleda kao da će odmah preći na stvar, a dnevni red neka trči za njim.

U ovom kadru sako je dovoljan da potvrdi ozbiljnost prilike, dok otvorena kragna ublažava službeni ton. Nema mnogo ukrasa koji bi konkurisali govorniku. Kravata bi tu vjerovatno bila još jedna stvar koju treba strpjeti.

Ko stoji uz koga važnije je od toga šta stoji na etiketi

Ovi prizori pokazuju koliko različitih zadataka može dobiti isti tamni sako. Dodiku služi kao okvir autoriteta, Miniću kao potvrda institucionalne ozbiljnosti, Igoru Dodiku kao osnova savremenijeg poslovnog izgleda, a Stanivukoviću kao prostor za znatno više stilizacije. Cvijanović bojom izlazi iz tog niza; Trivić bira jednostavnost koja se ne takmiči s licem.

Podjednako je rječit prostor oko njih. Ko je u sredini, ko stoji uz govornika, ko dolazi s porodicom, a ko je okružen saradnicima. Ruke na govornici daju drugačiji vizuelni oslonac od ruku sklopljenih ispred tijela; aplauz i osmijeh mijenjaju ton kadra koji bi s istom odjećom mogao djelovati strogo službeno. Politička fotografija ima svoju gramatiku. Sako je samo jedna riječ.

Građanima ostaje zahtjevniji dio posla: da provjere postoji li iza urednog prizora i nešto uredno urađeno.

Odijelo može biti besprijekorno skrojeno. Mandat tek treba da pokaže gdje zateže.

Nataša Novaković