Zašto su ćirilica i srpski jezik temelj identiteta?

U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika. Generalna skupština Uneska proglasila je 1999. godine 21. februar za Međunarodni dan maternjeg jezika kako bi se ukazalo na važnost učenja i razvoja vlastitog jezika, čime se njeguje jezička i kulturna različitost.

Procjenjuje se da na planeti postoji oko 7.000 jezika i da u svijetu gotovo svakodnevno nestane po jedan.

Prema podacima Uneska, više od 40 odsto svjetskog stanovništva nema pristup obrazovanju na jeziku kojim govori.

„Čuvajte čedo moje milo, jezik, kao zemlju“

Koliko je neophodna briga o srpskom jeziku možda najbolje potvrđuje zaveštanje rodonačelnika srpske vladarske dinastije Nemanjića Stefana Nemanje, koji još prije nekoliko vijekova poručio: “Čuvajte čedo moje milo, jezik, kao zemlju. Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja kao duša. A šta je narod izgubi li jezik, zemlju, dušu?”.

Savić: Borba za jezik je i borba za nepomućenu svijest

Predsjednik Udruženja lektora Republike Srpske Aleksandra Savić kaže da današnja borba za jezik nije samo napor da se očuva pravilan govor nego i ispravna, čista i nepomućena svijest i savjest.

- Na Međunarodni dan maternjeg jezika uvijek se prisjećamo da se ovaj praznik slavi svuda u svijetu i da svaki narod želi da očuva i unaprijedi svoj jezik, ali se istovremeno osvrćemo na poziciju, značaj i vrijednost sopstvenog jezika - rekla je Savićeva Srni.

Ona je pojasnila da druge narode spominje zato što nisu svi imali tu sreću da jezik njeguju zajedno sa državom, da kroz istoriju svjedoče naporima mnogih pregalaca i reformatora koji su život posvetili njegovanju, standardizaciji jezika i prikupljanju njegovog blaga i zato što neki jezici čak nemaju svoju književnost, jezičke dokumente ili udžbenike.

- Sa mnogima od njih, ipak, dijelimo i borbu za očuvanje i teške napore da se tokom okupatorskih vlasti, kada se jezik obično zabranjuje, sačuvamo vlastiti izraz, što prevashodno znači – da zadržimo svoj pogled na svijet -”, navela je Savićeva.

Ćevriz Nišić: Savremeni govor između autentičnosti i pomodarstva

Univerzitetski profesor Vera Ćevriz Nišić izjavila je Srni da jezik treba da bude sredstvo komunikacije, a ne pokazivanje trenda, jer njegova snaga leži u tome da bude jasan, autentičan i dostupan svima, te upozorila da štetan uticaj na savremeni srpski ima pomodarstvo.

Ćevriz Nišić napominje da srpska kultura i jezik imaju duboke korijene i bogatu tradiciju koja se razvijala kroz vijekove, kao i da srpski jezik ima poseban značaj u svekolikom kulturnom razvoju.

Ona je ukazala da se u modernom društvu jezik neprestano mijenja i da je to prirodni proces koji odražava društvene, kulturne i tehnološke promjene.

- Štetan uticaj na savremeni srpski jezik ima i takozvano pomodarstvo. Ovaj fenomen ogleda se u upotrebi riječi, izraza ili stilova govora zbog trenda ili društvenog uticaja, a ne zbog potrebe za preciznom komunikacijom ili očuvanjem jezičke norme - pojasnila je Ćevriz Nišić.

Prema njenim riječima, pomodarstvo negativno utiče na savremeni govor, stvarajući obrasce koji remete njegovu prirodnu čistotu i bogatstvo izraza.

- Ono pokazuje koliko jezik može da bude podložan društvenim trendovima, ali i koliko je važno njegovati autentičan i precizan izraz - istakla je Ćevriz Nišić, koja je profesor na Katedri za srpski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta Istočno Sarajevo.

Ona je rekla da jezik trpi štetu zbog pomodarstva koje vodi pretjeranom korišćenju stranih riječi (posebno iz engleskog), zatim u korištenju klišeiziranih izraza iz jezika medija i političkog žargona.

- U savremenom društvu, pomodarstvo u jeziku dolazi pod uticajem medija i globalnih trendova. Mlađe generacije naročito, pod uticajem internet kulture, usvajaju strane riječi i izraze kako bi pokazale da su u toku sa trendovima ili da bi se identifikovale sa određenim društvenim krugom - naglasila je Ćevriz Nišić.

Tako se, ukazala je ona, često sreću izrazi poput:

• “hejter/hejtovati”
• “fidbek”
• “fleksovati”
• “trolovati”
• “skrolovati”

koji potiskuju domaće riječi, a njihova pretjerana upotreba dovodi do smanjenja kreativnosti i raznolikosti u govoru.

- Ovakvo usvajanje nerijetko prelazi granicu funkcionalne komunikacije i postaje simbol društvenog statusa. Zato je važno učiti mlade da razumiju razliku između trendova i jezičkih normi, podstičući kritičko razmišljanje o riječima koje koriste -naglasila je Ćevriz Nišić.

Ona je napomenula da upotreba tuđica može biti prihvatljiva kada donose novo značenje, ali da je važno ne zaboraviti bogatstvo i ljepotu maternjeg jezika.

- Jezik treba da bude sredstvo komunikacije, a ne pokazivanje trenda – jer prava snaga jezika leži u tome da bude jasan, autentičan i dostupan svima - istakla je Ćevriz Nišić.

Ona je ukazala da pomodarstvo u jeziku nije ograničeno na mlade, iako oni najčešće usvajaju nove trendove i tuđice, već je prisutno i u stručnim krugovima, javnim govorima i televizijskim emisijama.

- Umjesto da sami svjesno biraju riječi koje im najjasnije izražavaju misli, srpski govornici često preuzimaju jezičke obrasce da bi se uklopili ili zadivili druge, nerijetko koristeći tuđice, a da nemaju ni najblažu predstavu o njihovom istinskom značenju -konstatovala je Ćevriz Nišić.

Ovu pojavu, ukazala je ona, najbolje je opisao srpski pisac Milovan Danojlić riječima: “Govor je lep kad može i treba da bude lep; kad mora, on je rugoban; a funkcionalan je u svakom slučaju”.

Babić: Jezik trajni dio bića

Profesor na Katedri za srbistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milanka Babić istakla je da maternji jezik nije samo sredstvo komunikacije, već temelj ličnog i kulturnog identiteta i da je zato važna njegova zaštita i očuvanje.

- Čovjek je biološki predisponiran da govori, ali jezik kojim progovara, jezik koji uči od majke postaje trajni dio njegovog bića, vrijednosti koja ima gotovo genetski značaj. Živjeti u jednom jeziku znači pripadati određenoj kulturi, razvijati se u njoj i imati obavezu da se ta kultura u savremenom svijetu njeguje i čuva - objašnjava Babićeva.

Navodeći da elementarna pismenost ne znači istinsku pismenost, Babićeva kaže da se pismenost razvija i usavršava tokom čitavog života, a ne samo kroz formalno obrazovanje.

Ona smatra da je obrazovni sistem opterećen brojnim sadržajima, a da se nedovoljno prostora ostavlja za utvrđivanje gradiva i razvijanje funkcionalne pismenosti.

- Učenici znaju da ponove gramatička pravila, ali ih često ne primjenjuju u praksi, što se vidi u čestim greškama u pisanju, te brojnim drugim odstupanjima od standardnog književnog jezika - navodi Babićeva.

Prema njenim riječima, dodatni izazov predstavlja uticaj digitalnog okruženja i društvenih mreža, gdje je komunikacija brza i površna, a pažnja prema jezičkoj ispravnosti minimalna.

Ona je dodala da, iako se društvene mreže ne mogu uzeti kao relevantan pokazatelj opšte pismenosti, one ipak ukazuju na brojne gramatičke i stilske propuste, posebno kod mlađih generacija.

Babićeva je navela da se u modernizaciji obrazovnog sistema previše pažnje posvećuje digitalizaciji sadržaja, dodajući da se protivi digitalizaciji udžbenika u osnovoj školi jer djeca u tom uzrastu moraju biti oslonjena na knjigu i proces čitanja.

- Tako se razvijaju motoričke i intelektualne vještine. Veliki broj učenika ne čita tečno, pojedini ni u srednjoj školi nisu u potpunosti osposobljeni za čitanje sa razumijevanjem. Ni tečno čitanje bez razumijevanja ni mehaničko pamćenje sadržaja bez čitanja ne predstavlja uspješnost u učenju - poručuje Babićeva.

Zbog toga, dodaje Babićeva, škola mora da se vrati knjizi, da se u nastavim planovima i praksi pronađe više prostora za utvrđivanje gradiva, razvijanje verbalnih sposobnosti učenika i njegovanje pisane riječi.

Babićeva ističe da je upravo ta vrsta pismenosti danas najmanje zastupljena u jezičkoj kulturi, a od presudnog je značaja za savremenu komunikaciju.

Čavarkapa: Voditi računa o značaju srpskog jezika u svakodnevnom životu

- Veoma je važno voditi računa o značaju srpskog jezika u svakodnevnom životu i očuvanju njegovog izvornog oblika - rekao je Srni profesor srpskog jezika Miroslav Čavarkapa.

Svjedoci smo, dodje, vremena u kojem jedan jezik ima više naziva, što predstavlja problem u očuvanju njegovog izvornog oblika.

- Takav problem je naročito izražen kod nas, dok se sa tim ne susreću drugi jezici, poput njemačkog i francuskog, koji se razvijaju bez većeg uticaja politike i svakodnevnog života - rekao je Čavarkapa.

On napominje da je pojam pismenosti danas dosta drugačiji od pojma pismenosti u 20. vijeku, ali da vjeruje da se tehnologija može iskoristiti za razvoj i očuvanje srpskog jezika.

- S druge strane, mnogi drugi faktori, prije svega socijalni status, više su uticali i utiču već nekoliko decenija na jezik i njegov razvoj kod generacija koje dolaze - ukazuje Čavarkapa, koji radi kao nastavnik srpskog jezika u Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Istočnom Novom Sarajevu.

U radu sa učenicima, sa djecom osnovnoškolskog uzrasta, Čavarkapa uočava da im je vrijeme interesovanja za nečim svedeno na minimum.

- Polako se gubi vrijeme, ako već nije, kada su učenici studioznije pristupali rješavanju zadataka i problematike koja se pred njih postavi. To je osnovni uzrok koji utiče na sve sfere života, pa i na njegovanje i razvijanje ljubavi prema jeziku - rekao je Čavarkapa, nekadašnji dobitnik Svetosavske nagrade.

On ističe da su tehnološka dostignuća i društvene mreže direktno dovele do pada interesovanja kod mladih za učenje srpskog jezika, te da je sve manje onih koji pišu bogate tekstove i onih koji se bogato usmeno izražavaju.

Kada je riječ o komunikaciji u javnom prostoru, Čavarkapa je naglasio da se mora voditi računa o načinu i kulturi komunikacije.

Obilježavanje

Međunarodni dan maternjeg jezika obilježen je danas u Banjluci u organizaciji Filološkog fakulteta banjalučkog Univerziteta i Muzeja Republike Srpske.

Na Filološkom fakultetu otvorena je izložba najuspješnijih radova ćirilične kaligrafije "Srce piše ćirilicom", a autor projekta je Tamara Lukač Lazarević iz Muzeja Srpske.

- Želimo poslati poruku da smo dužni da čuvamo ono što su nam pretci ostavili u amanet i da to na pravi i adekvatan način prenosimo na buduće generacije - rekla je Lazarevićeva novinarima.

Dekan Filološkog fakulteta Biljana Babić rekla je da su studenti priredili prigodan program povodom Dana maternjeg jezika, kako bi kroz međugeneracijsko povezivanje dali dodatni značaj srpskom jeziku.

- Čuvamo ćirilicu, srpski jezik i nastojimo da ukažemo kakav značaj maternji jezik treba da ima u društvu -rekla je Babićeva.