Muškarac iz Prijedora prije sedam dana je usmrtio suprugu nožem, a prije nekoliko mjeseci sličaj slučaj se desio u Žepču. Iako sve češće čujemo za slučajeve femicida, nasilju nad ženama koje se iz godine u godinu u BiH povećava, državne institucije ne posvećuju pažnju, dok društvo i dalje smatra da nasilje treba ostati u “četiri zida” i to pod parolom “Trpi radi djece, trpi radi porodice, radi okoline”.

Da se ovoj tematici ne pridaje dovoljno značaja govore i postojeće zakonske mjere koje se odnose na ovaj problem, a koje ne poznaju u pravnom smislu termin femicid, već počinjena djela ubistva podvode pod krivično djelo nasilja u porodici. Razlika u ova dva termina je ogromna, jer za nasilje u porodici maksimalna kazna koju počinitelj možete dobiti seže do 10 godina zatvora. Međutim, ukoliko bi se ovakvi slučajevi tretirali kao femicid – odnosno teško ubistvo, Krivični zakon Bosne i Hercegovine za takva djela predviđa kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 do 45 godina. U skorijoj budućnosti treba insistirati na adekvatnijem sankcionisanju počinitelja ovakvih djela, te na tome da se takva djela posmatraju kao djela počinjena iz mržnje. Vjerovatno bi pooštrene sankcije doprinijele manjem broju ovakvih slučajeva. Potrebno je buditi svijest o prijavi nasilja, kako osoba koje trpe nasilje, tako i oni koji mu svjedoče. Tijekom 2019. godine u Turskoj jedan umjetnik, shvativši važnost ovog problema, na zidu zgrade u Istanbulu je postavio 440 pari cipela za svaku ubijenu ženu u toj godini. Iznimno je bitno govoriti glasno o ovom problemu i tražiti adekvatnije rješenje, u svrhu spašavanja života mnogih žena.

Žene kada odluče da izađu iz nasilne zajednice obično nailaze na osudu i sputavanje, rijetki su slučajevi podrške porodice. Počinitelji nasilja reaguju na više načina, ili se trude da vrate žene (u čemu ponekad uspiju), pa nakon određenog perioda opet počine nasilje, ili automatski nasiljem odgovaraju na odlazak žene. U tom smislu žene se suočavaju s nizom pritisaka, i supružnika, ali i porodice.

NE PROPUSTITE
Podignuta optužnica protiv Veljke Belivuka i njegove grupe u Srbiji

U sigurnim kućama žene i njihova djeca, ako ih imaju, dobijaju adekvatnu psihosocijalnu podršku. Kroz terapijski rad i savjetodavnu podršku, te okupacionu terapiju timovi sigurnih kuća osnažuju žene, žrtve nasilja. U sigurnim kućama žene ostaju određeno vrijeme, negdje je to godina dana, negdje više, negdje manje, nakon čega trebaju da pokrenu novi život izvan nasilne zajednice. Postoje i žene koje podršku potraže i u drugim relevantnim institucijama, te na taj način pristupaju problemu nasilja u porodici.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime