Jedna brazda - dvije percepcije

Država, patriotizam, rad i trud zajednički su imenitelji kada se priča o poljoprivrednicima i proizvodnji hrane. Vrijeme u kojem živimo, dovelo je do toga da je pronaći zdravu i kvalitetnu domaću hranu, luksuz. Države koje, ovu oblast, budu imale zaštićenu i uređenu imaće bolju i zdraviju budućnost, u više pogleda.

Naravno, složen je put do potpune uređenosti pomenute oblasti i na njemu dolazimo do situacija kada se jedna percepcija suprotstavlja samoj sebi i to u pogledu prava i obaveza. Ovd‌je nastaje jedan zanimljiv odnos, može se reći proces za sociološko posmatranje.

Svjedoci smo „rivalstva“ zakonskih normi, tj. države i onih na koje se te iste regulative odnose, a to su poljoprivrednici.

Da bismo nastavili dalje, neophodno je napraviti jasnu prije svega terminološku, pa i praktičnu razliku između „seljaka“ i poljoprivrednika (privrednika). To su dvije kategorije, slične, ali često nespojive. I baš ta terminologija, koja čini suštinsku razliku, koristi se u zavisnosti od konteksta i potrebe predstavljanja u datoj situaciji.

Država, kao glavni regulator svih procesa, u obavezi je da daje podršku, ali i da primarno reguliše sve procese. Podršku daje. Republika Srpska obezbjeđuje svake godine za poljoprivredu milionske iznose kroz agrarni budžet. Isto tako, vidimo nedostatak i protivljenje onom segmentu koji bi značajno uredio i uveo u institucionalne okvire mnoge procese koji se odnose na one koji se bave poljoprivredom.

Idući istim tragom dolazimo do ideje o “famoznoj” fiskalizaciji poljoprivrednih gazdinstava, teme koja je podijelila, uplašila, a potom izazvala ekspresno i kategoričko “NE” od strane onih na koje bi se odnosila.

I tu smo došli do sfere obaveza i društvenog fenomena „država hoće da otme“, koji je generacijski zastupljen na ovim prostorima. I evo nas opet na temi države i patriotizma; reklo bi se da u ovoj situaciji ove dvije kategorije trenutno nisu spojive i ponovo smo kod suprotstavljenih percepcija o pravima i obavezama.

Kada je ova tema u pitanju, ponovo smo svjedoci da rijetko šta u BiH može doživjeti saglasnost ili istu percepciji u Republici Srpskoj i FBiH. Takav je slučaj i sa fiskalizacijom. Za razliku od nas, ova oblast će u FBiH biti uređena na isti način, prihvaćena je bez otpora.

Postavlja se pitanje, ko je veći patriota ili bolji zakonodavac, u pogledu ove dvije kategorije i dva pravna sistema?

Ono što je zanimljivo, u kontekstu savremene današnjice i našeg savremenog poljoprivrednika, jeste to što su određeni tehničko-tehnološki procesi apsolutno prihvaćeni, dok drugi apsolutno nisu.

U ovom odnosu se simbolično suprotstavljaju fiskalna kasa i nov traktor. Fiskalna kasa je, žargonski rečeno, pisaća mašina u odnosu na nov traktor, u pogledu savremenosti i složenosti korišćenja. Jedno je prihvaćeno, s njim se ore, radi i stvara, jednostavno i lako, dok je drugo neprihvatljivo i nemoguće za koristiti, kako često možemo čuti.

U kontekstu ove priče, treba reći da je vrijeme gledanja u nebo u iščekivanju šta će nam ono donijeti, dati ili uništiti, prošlo vrijeme. Sigurna budućnost osmišljena je formalizovanjem zaštite u vidu osiguranja. A da bismo ga ostvarili, potrebno je malo više da participiramo u onim okvirima koje uređuje sama država, u ovom slučaju Republika Srpska.

Čini se da nam je potrebna veća kohezija između percepcije i participacije, u skoro svim oblastima, pa i u ovoj, kako bismo napredovali na putu razvoja, a ne na njemu stajali.