Dodik: Sjećanje na "Nevesinjsku pušku" je naš štit protiv zaborava i istorijskog revizionizma

Dan kada je pukla prva "Nevesinjska puška" nije bio čin agresije, niti želja za osvajanjem tuđih teritorija, već otpor potlačenog čovjeka, hercegovačkog domaćina koji je branio svoje pravo na goli život, na svoje ime, vjeru, kućni prag i ustanak protiv tiranije otomanskog carstva nad hrišćanima, istakao je predsjednik Milorad Dodik.

Povodom 151 godine od ustanka u Hercegovini, 9. jula 1857. godine u selu Krekovi kod Nevesinja, Dodik je rekao za Srnu da je "Nevesinjska puška" postala simbol otpora, nepokornosti i odlučnosti srpskog naroda da se sloboda brani bez obzira na cijenu.

"To nije samo istorijska činjenica, već zavjet predaka i trajna opomena da se sloboda nikada ne podrazumijeva. Ustanak u Krekovima svjedoči o snazi srpskog naroda koji je, uprkos velikim stradanjima i iskušenjima, sačuvao svoj identitet, vjeru, tradiciju i dostojanstvo", istakao je Dodik.

"Danas, vijek i po kasnije, s dubokim poštovanjem odajemo počast hercegovačkim ustanicima čija je žrtva ostavila neizbrisiv trag u istoriji. NjIhov podvig, hrabrost i odlučnost obavezuje nas da čuvamo istorijsko pamćenje, njegujemo kulturu sjećanja i prenosimo istinu budućim generacijama", naglasio je Dodik.

Ako pogledamo u prošlost, kaže on, vidjećemo jednu veliku, istorijsku istinu koju niko ne može pobiti a to je da Srbi nikada nisu bili osvajači, okupatori, tirani, nikada nisu napadali druge narode, nisu prelazili tuđe granice da bi nekoga pokorili, da bi otimali tuđe, već su samo branili svoje - hrabro, ponosno i dostojanstveno.

"Sve naše borbe, ratovi i svi naši ustanci bili su isključivo odbrambeni. Naša jedina 'krivica' kroz vijekove bila je to što nikada nismo prodali vjeru za večeru, što smo čuvali hrišćanstvo i vjeru pravoslavnu, dok su razne imperije kidisale na nas, na naše ime, svetinje i imanja", istakao je Dodik.

On je naveo da je i "Nevesinjska puška" bila iznuda i granica posljednje odbrane srpske zemlje, hrišćanske vjere i srpskog ognjišta od otomanskog okupatora, jer kako Srbi nisu tirani i okupatori, tako nisu ni narod koji trpi teror, nepravdu, stranu čizmu, ponižavanje i ugnjetavanje.

Podsjetio je da je srpski narod podnio najveću žrtvu kroz vijekove, ali nikada nije saginjao glavu, aplaudirao i bacao cvijeće pred okupacionom čizmom, već je uvijek bio na strani pobjednika, pravde i istine.

"Kada smo se borili 1857, pa 1882. godine u Uloškom ustanku uvijek smo se branili od nasrtaja okupatora, kao i 1914. i 1941. kada je Srbin ponovo bio prisiljen da uzme oružje u ruke kako bi zaštitio svoj narod od biološkog uništenja, genocida i fašističkog terora.

I u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, srpski vojnik je stao na branik svojih sela i gradova, čuvajući Republiku Srpsku kao jedini garant da se stratišta, jame, logori i klanice za Srbe iz prošlosti više nikada ne ponove", naglasio je Dodik.

On je naveo da je srpska vojnička tradicija duboko utkana u hrišćanski moral i kodeks časti koji nalaže da se neprijatelj pobjeđuje na bojnom polju, nikada mučki i kukavički za slavskim stolom, s leđa, na kućnom pragu, u kolijevci, jer se svetinje, zarobljenici, žene i djeca ne diraju.

"Braneći svoje Srbi su često branili i civilizacijske vrijednosti cijele Evrope, plaćajući slobodu najskupljom mogućom cijenom – milionima ljudskih života.

Danas, kada živimo u slobodi, dužni smo da ovu istinu glasno izgovaramo, da ne ćutimo, kao što je ćutala komunistička vlast koja je pod plaštom takozvanog bratstva i jedinstva skrivala zločine i teror nad Srbima.

Ne smijemo dozvoliti da nam oni koji su kroz istoriju bili okupatori i zločinci danas pišu udžbenike i mijenjaju uloge žrtve i dželata. Zato je i sjećanje na 'Nevesinjsku pušku' naš štit protiv zaborava i istorijskog revizionizma", rekao je Dodik.

On je naglasio da srpski narod danas ne drži oružje u ruci, jer zna veoma dobro šta je rat i jedino što je uvijek želio jeste mir, stabilnost i napredak za generacije koje dolaze.

"Nikada se nismo kockali sa mirom i prodavali ga za neke svoje ciljeve kao što su to radili drugi da bi nanijeli bol, nesreću i nestanak drugog naroda. I danas smo odlučni da čuvamo ono što su nam preci ostavili. Naše današnje oružje su znanje, rad, razvoj, napredak i ponos sa kojim izgovaramo ime naše otadžbine", poručio je Dodik i naglasio da se Republika Srpska, stvorena u miru, odbranjena u ratu, čuva stabilnošću, prospertitetom i borbom za bolji život svakog djeteta, mladih, studenata, roditelja, penzionera i porodice u cjelini.

On je ukazao da je Republika Srpska jedini garant opstanka srpskog naroda, njegova odbrana dostojanstva i direktni nasljednik zavjetne misli koja je pukla iz nevesinjskih pušaka.

"Čuvajući Srpsku, mi ostajemo dostojni svojih predaka u obavezi pred svojom djecom i budućim pokoljenjima. Sloboda i autonomija srpskog naroda zapadno od Drine nisu i neće biti predmet političke trgovine niti se mogu izbrisati nečijim dekretima.

U tome svi politički subjekti moraju da bude odgovorni i jedinstveni. Nažalost, to jedinstveno se teško postiže među Srbima i to je naš usud. Sloga i jedinstvo grade kuću, grad i otadžbinu. Svjedoci smo da nas je razjedinjenost uvijek skupo koštala, a košta nas i danas", istakao je Dodik.

On je rekao da Republika Srpska s ponosom baštini slobodarsku tradiciju srpskog naroda, ističući da narod koji zaboravi svoje hrabre junake i ogromnu žrtvu koju smo podnijeli rizikuje da izgubi i svoju budućnost.

"Zato sa posebnim pijetetom odajemo počast hercegovačkim ustanicima, svjesni da njihov zavjet obavezuje i nas da čuvamo mir, jačamo naše institucije, njegujemo jedinstvo i odlučno štitimo interese Republike Srpske i srpskog naroda.

Nevesinjska puška je naš trajni podsjetnik da su sloboda, čast i jedinstvo vrijednosti koje nemaju alternativu", zaključio je Dodik.

Prva Nevesinjska puška bio je ustanak podignut u mjestu Krekovi kod Nevesinja 9. jula 1875. godine protiv otomanske vlasti i ubrzo se proširio na cijelu BiH, uz podršku Srbije i Crne Gore.

To je vremenom preraslo u srpsko-turski rat. Na Berlinskom kongresu 1878. godine Srbija i Crna Gora dobile su nezavisnost i teritorijalno proširenje, dok je Austrougarska na 30 godina okupirala BiH, prenosi Srna.