Sjećanje kao saveznik i prepreka: Zašto je Poljska uznemirena zbog Zelenskog

Odluka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da jednoj vojnoj jedinici dodijeli ime povezano sa Ukrajinskom ustaničkom armijom (UUA) izazvala je snažne reakcije u Poljskoj i otvorila pitanje koliko prošlost može uticati na sadašnje savezništvo dvije države koje su, barem do nedavno, važile za najbliže partnere u istočnoj Evropi.

Za značajan dio ukrajinske javnosti UUA predstavlja simbol otpora sovjetskoj vlasti i borbe za nezavisnu Ukrajinu. Međutim, u Poljskoj se isto ime prvenstveno povezuje sa masovnim zločinima nad poljskim civilima u Voliniji i istočnoj Galiciji tokom Drugog svjetskog rata. Prema poljskim procjenama, u tim događajima stradalo je oko 100.000 Poljaka, dok ukrajinska strana podsjeća i na kasnije odmazde nad ukrajinskim stanovništvom. Upravo zbog toga svaki pokušaj rehabilitacije ili slavljenja ličnosti i organizacija povezanih sa tim periodom neizbježno proizvodi političke potrese u odnosima dvije države.

Da današnje tenzije nisu nastale preko noći pokazuje i turbulentna istorija poljsko-ukrajinskih odnosa. Prostor Volinije, Galicije i zapadne Ukrajine vijekovima je bio poprište sukoba različitih imperija, država i nacionalnih pokreta. Iako su Varšava i Kijev nakon 2022. godine izgradili do tada nezabilježen nivo saradnje, rat nije uklonio sporna pitanja iz prošlosti, već ih je samo privremeno potisnuo.

Reakcije iz Poljske bile su oštre. Poljski predsjednik Karol Navrocki pokrenuo je inicijativu da se razmotri oduzimanje najvišeg poljskog odlikovanja koje je Zelenski dobio 2023. godine. Istovremeno, poljski premijer Donald Tusk pokušao je da smiri situaciju i pozvao na direktan razgovor dvojice lidera. „Prije nego što emocije unište našu solidarnost, rođenu pred ruskom prijetnjom. Saradnja je u interesu naših država i naroda, dok je sukob u interesu Moskve“, poručio je Tusk.

Sa ukrajinske strane, ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha naglasio je da imenovanje jedinice nije bilo usmjereno protiv Poljske. „Eskalacija tenzija između Ukrajine i Poljske ne koristi ni Ukrajincima ni Poljacima“, naveo je Sibiha, dodajući: „Sigurno znam da naša vojska nije imala apsolutno nikakvu antipoljsku namjeru.“ Prema njegovim riječima, vojnici su željeli da odaju počast onima koji su se borili protiv „imperijalne Moskve“, a ne da vrijeđaju poljski narod.

Međutim, spor se ne završava samo na UUA. Posljednjih mjeseci ukrajinske vlasti su se našle pod kritikama zbog sve učestalijeg isticanja spornih ličnosti iz istorije ukrajinskog nacionalističkog pokreta. Posebne reakcije izazvala je ceremonija ponovne sahrane Andrija Meljnika, jednog od lidera Organizacije ukrajinskih nacionalista, kojoj je prisustvovao i Zelenski. Tom prilikom ukrajinski predsjednik nazvao ga je „velikom ukrajinskom ličnošću“, što je izazvalo negativne reakcije u Poljskoj i Izraelu. Izraelsko Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da „nema mjesta ignorisanju istorijske istine i sjećanja na žrtve koje su ubili nacisti i njihovi saradnici“, dok je memorijalni centar Jad Vašem upozorio da odavanje počasti ljudima koji su sarađivali sa nacističkom Njemačkom podriva moralne temelje sjećanja na Holokaust.

U središtu većine ovih sporova nalazi se i lik Stepana Bandere, jedne od najkontroverznijih ličnosti ukrajinske istorije 20. vijeka. Dok ga dio ukrajinske javnosti slavi kao simbol borbe za nezavisnost od Sovjetskog Saveza i Rusije, u Poljskoj, Izraelu i među brojnim istoričarima on ostaje simbol ukrajinskog kolaboracionizma i nacionalizma koji je tokom Drugog svjetskog rata bio povezan sa saradnjom dijela nacionalističkog pokreta sa nacističkom Njemačkom. Poslije sticanja nezavisnosti, a naročito nakon događaja na Majdanu 2014. godine, brojne ulice, trgovi i spomenici u zapadnoj Ukrajini, posebno u Galiciji, dobili su Banderino ime. Dok njegove pristalice to predstavljaju kao ispravljanje istorijske nepravde i odavanje priznanja borcu za ukrajinsku državnost, kritičari u tome vide opasan proces rehabilitacije spornog istorijskog nasljeđa.

U raspravu se uključio i bivši poljski predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir Leh Valensa, koji je poručio: „Odajući počast banditima iz UUA, predsjednik Ukrajine uvrijedio je mene, kao i sve naše sunarodnike koji su masakrirani.“ Istovremeno, Navrocki je ocijenio da ovakva glorifikacija banderovske ideologije pokazuje da „Ukrajina nije spremna da bude dio evropske porodice“.

Posmatrano iz šireg geopolitičkog ugla, ovaj spor dolazi u veoma osjetljivom trenutku. Ukrajina pokušava da nastavi put ka članstvu u Evropskoj uniji, dok istovremeno nastoji da održi jedinstvo zapadnih saveznika. Istraživači ukazuju da je rat sa Rusijom doveo do ubrzane rehabilitacije pojedinih nacionalističkih figura jer se one danas posmatraju prvenstveno kroz prizmu otpora Moskvi. Francuska sociološkinja Ana Kolen Lebedev upozorava da mnogi Ukrajinci danas u prvi plan stavljaju antisovjetsku i antirusku borbu tih pokreta, dok se njihova saradnja sa nacistima ili uloga u etničkim sukobima sve češće potiskuju u drugi plan. Ona ističe da ukrajinske vlasti nastoje da izgrade nacionalni panteon otpora Moskvi, ali da takva politika može imati ozbiljne međunarodne posljedice.

Zelenski se tako nalazi u delikatnoj poziciji. Sa jedne strane, nastoji da očuva nacionalno jedinstvo u uslovima rata i uvaži simbole koji su postali važni dijelu vojnih, veteranskih i nacionalističkih krugova. Ta pozicija dodatno je složena činjenicom da su nakon Majdana 2014. godine organizacije nacionalističke orijentacije, poput Desnog sektora, kao i pojedini veterani i ličnosti povezane sa pukom Azov, stekli daleko veću vidljivost u javnom prostoru nego što su je imali ranije. Iako njihov izborni uticaj nije proporcionalan medijskoj pažnji koju dobijaju, njihov simbolički značaj u pitanjima nacionalnog identiteta, rata i politike sjećanja često prevazilazi njihovu stvarnu političku snagu. Zbog toga ukrajinske vlasti nastoje da balansiraju između zahtjeva međunarodnih partnera i očekivanja dijela domaće javnosti koja nacionalističke istorijske ličnosti doživljava kao simbole otpora Rusiji.

Zbog toga se pitanja poput UUA, Stepana Bandere ili Andrija Meljnika više ne mogu posmatrati isključivo kao istorijske rasprave. Ona su postala dio savremene politike identiteta i pokazuju kako se istorija i geopolitika u današnjoj Evropi ponovo prepliću. Upravo zato spor između Varšave i Kijeva nije samo neslaganje oko prošlosti, već i podsjetnik da sjećanje na Drugi svjetski rat i dalje oblikuje političke odnose na evropskom kontinentu više od osam decenija nakon njegovog završetka.

Dejan Kovačević