Pet stvari koje treba znati o potencijalnom sukobu Venecuele i SAD

Zapljena “veoma velikog” naftnog tankera kod obale Venecuele, kako je to opisao predsjednik SAD Donald Tramp, najnovija je eskalacija u sukoba između dvije nacije.

Tramp je posljednjih mjeseci u Venecuelu poslao tajne operativce CIA, obećao obračun sa narko-bandama, tražio masovne deportacije Venecuelanaca iz Sjedinjenih Država, poslao najveći nosač aviona na svijetu u region, kao i 15.000 vojnika i borbenih aviona, te potopio desetine navodnih “narko-brodova”, što je dovelo do 87 smrtnih slučajeva.

Kako je došlo do ovoga?

Koji je kontekst sukoba SAD i Venecuele?

Odnosi između dvije zemlje zategnuti su od 1999. kada je ljevičarski populista Ugo Čavez postao predsjednik Venecuele. On je optužio SAD da su podržale pokušaj puča protiv njega 2002, nakon čega je Venecuela protjerala američkog ambasadora.

Tenzije su postepeno rasle nakon što je aktuelni, ali osporavani predsjednik Nikolas Maduro preuzeo vlast poslije smrti Čaveza 2013, a kulminirale su tokom Trampovog prvog mandata. SAD su 2019. podržale Madurovog protivnika Huana Gvaida u sporu oko predsjedničkih izbora iz 2018, koji je trajao do 2023. i izazvao globalnu podjelu u podršci rivalima.

Maduro je ponovo izabran 2024. pobijedivši nezavisnog kandidata Edmunda Gonzalesa. Njegova glavna protivnica, Marija Korina Mačado, bila je spriječena da se kandiduje nakon što je osuđena za umiješanost u “korupcionašku zavjeru” zajedno sa Gvaidom, prema presudi Vrhovnog suda Venecuele. Mnogi međunarodni posmatrači smatrali su da je slučaj montiran. Rezultat izbora izazvao je široku skepsu. Tadašnji američki državni sekretar Entoni Blinken izjavio je da SAD imaju “ozbiljne sumnje da objavljeni rezultat ne odražava volju niti glasove venecuelanskog naroda”, prenosi DW na srpskom.

Mačado je ove godine dobila Nobelovu nagradu za mir, koju je u srijedu u Oslu primila njena kćerka. Mačado se potom iznenada pojavila na ceremoniji uprkos strahu za bezbjednost. Izjavila je da će se vratiti u Venecuelu, gdje se krije gotovo dvije godine. Očekuje se da će postati predsjednica – ako Maduro bude smijenjen.

Da li SAD hoće da Maduro ode?

Predsjednik Maduro je u septembru izjavio da SAD “traže promjenu režima putem vojne prijetnje” i prošle nedjelje dodao da Tramp “izmišlja ekstravagantnu, vulgarnu, kriminalnu i potpuno lažnu priču” kao izgovor za takav potez.

Tramp je bio nešto manje direktan, rekavši u vezi sa tankerom da se “dešavaju i druge stvari”, bez daljih objašnjenja. Međutim, za Politiko je prošle nedjelje izjavio da su Madurovi “dani odbrojani” i odbio da isključi mogućnost kopnene invazije na Venecuelu.

Nedavno objavljena Trampova Strategija nacionalne bezbjednosti izazvala je zabrinutost i u Latinskoj Americi. U dijelu koji se odnosi na “Zapadnu hemisferu”, dokument navodi: “Nagrađivaćemo i podsticaćemo vlade, političke partije i pokrete u regionu koji su u skladu sa našim principima i strategijom” i “samouvereno ćemo se nametnuti gdje i kada to bude potrebno u regionu“.

Da li je Venecuela trenutno pod sankcijama SAD?

Da, sankcije koje je SAD uvela Venecueli su opsežne i na snazi od 2019, kada je Tramp potpisao izvršnu uredbu u kojoj se navodi:

“Sva imovina vlade Venecuele u Sjedinjenim Državama… blokirana je i ne može se prenositi, povlačiti ili na bilo koji način koristiti.“

Ove sankcije su slične onima koje su uvedene Kubi, Iranu i Sjevernoj Koreji.

Da li SAD hoće venecuelansku naftu?

U slučaju zaplijenjenog tankera – da. “Zadržaćemo je, pretpostavljam“, rekao je Tramp na pitanje šta će biti sa zaplijenjenom naftom.

Uprkos demantijima Bijele kuće, mnogi posmatrači, baš kao i Maduro, smatraju da ogromne rezerve nafte u Venecueli, uz relativno siromašno društvo, čine zemlju privlačnom metom za Trampovu administraciju.

Američka Uprava za energetske informacije (USEIA) navodi da Venecuela posjeduje 303 milijarde barela sirove nafte — što je oko petine svjetskih rezervi. Međutim, sankcije su Venecuelu isključile iz većine najprofitabilnijih svjetskih tržišta nafte, primoravajući je da prodaje po sniženijim cijenama Kini.

SAD i dalje uvoze oko 100 barela dnevno iz Venecuele, zahvaljujući licenci odobrenjoj američkoj kompaniji Ševron — što je veliki pad sa oko 1.500 barela krajem devedesetih, prema USEIA.

Iako su SAD vodeći svjetski proizvođač nafte, Venecuela proizvodi težu sirovu naftu koja se koristi za proizvodnju dizela – koji je deficitaran širom svijeta.

U otvorenom pismu prošlog mjeseca Organizaciji zemalja izvoznica nafte (OPEK), čiji SAD nisu član, Maduro je optužio SAD da upućuju “eksplicitne prijetnje” njegovoj zemlji, na način koji “ozbiljno ugrožava stabilnost venecuelanske proizvodnje nafte i međunarodnog tržišta”.

Postoje li drugi razlozi za angažman Trampa i SAD u Venecueli?

Američki Stejt department insistira da su zabrinutost zbog trgovine drogom razlog eskalacije Trampovog interesa za Venecuelu, navodeći da zemlja ostaje “čvrsta u svojim operacijama protiv droge na Karibima i svojoj posvećenosti zaštiti Amerikanaca od smrtonosnog otrova Madurovog režima“.

Tramp je rekao da smrtonosni napadi SAD na brodove ciljaju “narko-teroriste”.

Tako tvrda pozicija prema zemlji koja je geografski tako blizu SAD vjerovatno će naići na odobravanje Trampovih domaćih pristalica, iako su mnogi stručnjaci u obje zemlje doveli u pitanje zakonitost tih napada.