Sačuvati sjećanje na 12.000 Srba stradalih u dobojskom logoru

U Doboju je danas održana akademija povodom 110 godina od formiranja austrougarskog logora za Srbe i dolaska prvih interniraca u grad. Tom prilikom poručeno je da se mora sačuvati sjećanje na stradanje oko 12.000 logoraša kako se ovo zlo ne bi ponovilo.

Direktor Republičkog pedagoškog zavoda Slađana Tanasić istakla je značaj njegovanja sjećanja na ovakve događaje, podsjetivši da su u dobojskom logoru stradala i djeca, te da je u aprilu 1916. godine umrlo čak 643 mališana.

„Treba da se sjećamo svih žrtava, ali i da tu žrtvu prihvatimo kao sveti zalog, obavezu i put ka svjetlijoj budućnosti“, rekla je Tanasićeva.

Ona je istakla da je austrougarski logor za Srbe potvrda postojanja tamne strane ljudskosti i da treba da bude trajna opomena.

„Danas svjedočimo da istina, ma koliko skrivana, nikada ne može biti sakrivena. Danas se zna da su austrougarski krvnici zadatak uništenja jedne nacije shvatili veoma ozbiljno i radili na tome da posao završe do kraja, jer je broj ubijenih rastao – od nekoliko desetina do nekoliko stotina dnevno“, izjavila je Tanasićeva.

Ona je poručila da je dužnost stanovnika Doboja da govore i pišu o ovom logoru, razlozima njegovog nastanka i svim žrtvama utkanim u slobodu Republike Srpske.

Arhijerejski namjesnik dobojski Mirko Nikolić istakao je da sjećanje na dobojsku golgotu treba da bude zavjet budućim generacijama, upozorivši da zaborav znači njihovo ponovno stradanje.

On je podsjetio da je stradalnike dobojskog logora Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve kanonizovao kao novomučenike Eparhije zvorničko-tuzlanske.

O razmjerama stradanja govorio je đakon Vlado Mojević, navevši da je od 1915. do 1917. godine kroz logor u Doboju interniran 45.791 Srbin, među kojima 16.673 muškarca, te 16.996 žena i djece iz BiH, kao i 12.122 srpska vojnika i određen broj staraca, žena i djece iz Srbije i Crne Gore, od kojih je oko 12.000 stradalo.

On je podsjetio da je prvog dana, 27. decembra 1915. godine, u logor internirano oko 600 Srba, mahom djece, žena i staraca.

Đakon Mojević naveo je da je dobojski logor bio dio šireg projekta austrougarskog okupatora usmjerenog na uništenje pravoslavlja s ove strane Drine, uz pomoć pojedinaca iz drugih naroda koji su, kao pripadnici takozvane vojne policije, u logor odvodili svoje komšije Srbe.

On je istakao da je stradanje interniraca nastavljeno i nakon raspuštanja logora, jer je sjećanje na taj događaj sistematski ućutkivano u periodu NDH, a takav odnos prema srpskim žrtvama nastavljen je i u vrijeme komunističke vlasti, kada je zabranjeno vraćanje krsta na spomen-kosturnicu.

Akademiju je organizovala Medicinska škola iz Doboja. Direktor škole Milena Damjanović poručila je da današnje generacije ne nose krivicu prošlosti, ali imaju odgovornost da je pamte.

Akademija je održana na Pavlović univerzitetu, a prethodno je u Umjetničkoj galeriji Centra za kulturu i obrazovanje otvorena izložba dokumentarne građe „Dobojski logor“.