Pomen srpskim žrtvama u Srebrenici: Ustaše na Trojčindan ubile više od 250 civila

U Srebrenici su danas obilježene 83 godine otkako su ustaše svirepo ubile više od 250 srpskih civila na drugi dan pravoslavnog praznika Trojice 1943. godine u Srebrenici i treći dan Trojčindana u obližnjim selima Zalazje i Vitlovci. Tim povodom protojerej Aleksandar Mlađenović služio je parastos kod spomen-krsta koji je nakon 76 godina od zločina /2019. godine/ podignut iznad kosturnice gdje su sahranjeni dijelovi posmrtnih ostataka mučenika, svirepo ubijenih samo zato što su bili Srbi pravoslavci.

Prisutni su prislužili svijeće za pokoj duša nastradalih, a opštinska delegacija položila je cvijeće kod krsta i spomen-ploče postavljene 2015. godine iznad nedavno obnovljene kosturnice.

U spomen-kosturnici su, kako je napisano na nadgrobnoj ploči, zemni ostaci nekih žrtava koje su svirepo ubili pripadnici 29. bojne natporučnika NDH Josipa Kurelca u svom nadiranju ka Drini, počinivši genocid nad srpskim narodom Srebrenice i okoline, kada su ubijena 2.262 srpska civila, među kojima 430 djece.

Tačan broj nastradalih i sahranjenih u ovoj kosturnici nije nikada utvrđen, ali je tadašnja komisija za obavljanje uviđaja identifikovala posmrtne ostatke 229 lica, dok je veći broj onih koje nisu mogli prepoznati.

Među ubijenim bilo je 80 djece.

Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da za ovaj zločin nad Srbima niko nije odgovarao, što je ohrabrilo potomke zločinaca da u još većoj mjeri ponove zločine u ratu u BiH devedesetih godina prošlog vijeka.

"Ova kosturnica jedan je od dokaza da je srpski narod jedan od najstradalnijih u 20. vijeku. Moramo njegovati kulturu sjećanja, poštovati i odvati dužnu poštu žrtvama da se opet zločin ne ponovi kao 1992. godine, što su počinili potomci ubica srpskih civila 1943. godine i da se nadamo naš narod neće stradati u 21. vijeku", rekao je Kojić.

On je naglasio da mora da živi sjećanje na stradale i da se to prenosi na mlađe generacije.

Na spomen-kosturnici iz vremena komunizma nema imena i prezimena žrtava čije se kosti u njoj nalaze, već je izrađen reljef na kome su prikazani Nijemci kako strijeljaju partizane, što nije istina budući da su ustaše ubijale nedužno srpsko stanovništvo među kojima veliki broj djece, dok Nijemaca tada tu nije bilo.

Mještanin Srebrenice Boban Blagojević za tri generacije svojih predaka ne zna gdje su im grobovi i da li su ih uopšte ikada imali.

"Prađeda Blagoja su 1918. godine zarobili Austrijnci i nikada se nije saznalo gdje je ubijen i gdje mu je grob, isto je i sa djedom Slobodanom, čije ime nosim, koga su 1948. godine odveli komunisti, a otac Dušan je nestao na Zalazju 1992. godine i još nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci", rekao je Blagojević.

On je odao poštu očevim stričevima Rajku i Todoru, čiji bi posmrtni ostaci trebali da budu u ovoj kosturnici, a i ostalim ubijenim kao i svojim precima za čije grobove ne zna gdje su i da li postoje.

Za 12 članova iz kuće Blagojevića ne zna se gdje su nastradali u ratovima u prošlom vijeku i gdje su im kosti.

Ova porodica je samo jedan primjer među hiljadama srpskih porodica koje su doživjele takva i veća stradanja za koja niko nije odgovarao.

Tek prije desetak godina počelo je obilježavanje godišnjice velikog srpskog stradanja drugog dana Trojčindana 1943. godine u Srebrenici.

Na taj način se hrišćanski odaje počast nevinim srpskim žrtvama služenjem parastosa i prisluživanjem svijeća za pokoj duša nastradalih, što nije činjeno skoro sedam decenija niti je podsjećano i govoreno o tim žrtvama.

Komunistička vlast je zabranjivala i sankcionisala pominjanje tog zločina, a posebno imena žrtava.

Spomen-ploče sa imenima ubijenih bile su u srebreničkoj crkvi, ali su ih muslimani polupali i uništili.

Ohrabreni činjenicom da za ove monstruozne masovne zločine nad srpskim civilima niko nije odgovarao i podsticani mržnjom počinilaca tih zločina njihovi potomci su u posljednjem, građanskom ratu u BiH, nastavili njihov krvavi "posao" i počinili mnoštvo sličnih masovnih pokolja nad pripadnicima srpskog naroda u selima oko Srebrenice i Bratunca.

Ni za te zločine nad civilima, kao i za ovaj ustaški, niko nije odgovarao i zločinci žive slobodno, jer su im to omogućili Haški tribunal i pravosuđe BiH, čime su legalizovali masovna ubistva Srba, što je presedan u modernom pravosuđu.

Istoričar Draga Mastilović, ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske, rekao je 2021. godine, predstavljajući zbornik dokumenata "Zločin genocida nad Srbima iz Srebrenice u Drugom svjetskom ratu", da su autori došli do ocjene da je nad Srbima u Srebreničkom srezu počinjen genocid.

"Postojala je jasna namjera potpunog istrebljenja srpskog stanovništva sa ovog prostora, što potvrđuje podatak da je ubijeno 430 djece, a to pokazuje da je namjera bila da Srbi biološki nestanu", ocijenio je tada Mastilović.

O trojčindanskom pokolju u Srebrenici postoje zapisnici sa vještačenja komisije tadašnje ustaške vlasti predvođene sudijom Vejsilom Hadžibegićem, koja je izvršila ekshumaciju i identifikaciju leševa, te dokumentovala spisak pripadnika 29. bojne koji su počinili zločin, ali zločinci nisu procesuirani.

Odnosno, samo je u Zagrebu na simboličnu kaznu za ovaj zločin osuđen natporučnik Kurelec, ali je i ta kazna misteriozno ukinuta.

Mastilović je istakao da je zaključak tadašnjeg suda u Sarajevu, u pokrenutom procesu za zločin nad srebreničkim Srbima na Trojčindan 1943. godine, bio da se "slučaj prepušta zaboravu", što izgleda i danas rade sudovi kada je riječ o srpskim žrtvama u ratovima devedesetih godina prošlog vijeka na prostoru nekadašnje SFRJ.