Mila Čečavac (5) iz Dervente boluje genetske bolesti - izgradnja centra olakšala bi svakodnevnicu

Petogodišnja Mila Čečavac iz Dervente boluje od rijetke genetske bolesti – potocki lupskijevog sindroma. Simptomi uključuju intelektualnu invalidnost, autizam i druge poremećaje. Svaki dan za Milu i njenu porodicu nova je borba. Na terapije i tretmane putuje u Banjaluku. Osnivanje Centra za specijalističke usluge za d‌jecu sa poteškoćama u razvoju u Derventi, značajno bi olakšalo svakodnevnicu roditelja i d‌jece. Osnivanje tri ovakva centra u Srpskoj tema je ovogodišnje humanitarne akcije "S ljubavlju hrabrim srcima".

Tokom prvih mjeseci života majka Božana posumnjala je u bolest. D‌jevojčica nije napredovala na kilaži i neredovno je spavala. Bio je to alarm da počnu sa kliničkim ispitivanjem. Dijagnoza je stigla kada je Mila napunila godinu i po dana.

"Genetičarka Nina Marić predložila je da se izoluje DNK i pošalje za Barselonu, jer je to još jedino preostalo. Nakon dva mjeseca dobili smo šta joj je. Nekad je prepametna za svoju starost bez obzira na dijagnozu, a nekad mnogo odstupa od svoje starosti. Počela je da priča, i dalje nosi pelene, imamo neki napredak ali opet neko kašnjenje", rekla je majka Božana Čečavac.

Pored supruga, starijeg brata i dvije sestre, baka i d‌jed najveća su podrška. Svakodnevno brinu o Mili, koja kako kažu, najviše voli kod njih da prespava.

"Svaki početak je težak, ali vremenom čovjek se prilagođava novonastaloj situaciji. Ona često mene pita kako se ti zoveš, Bogdan rekoh, a kako se ti zoveš – Mila. Tebe d‌jedo voli do neba, i ona to ponavlja, a koliko ti voliš d‌jedu – do neba", priča d‌jed Bogdan Čečeavac.

Baka Spomenka Davidović takođe vodi brigu o Mili.

"Mene naveče kad pokupe s posla, vidi se na njoj, kaže gd‌je si ti baba, nije me vid‌jela i onda kaže gd‌je si", istakla je Spomenka.

Mila voli muziku, ples a ima i ljubimca sa kojim se rado igra.

Već dvije godine svakodnevno Mila ide u Centar za rehabilitaciju sluha i govora u Banjaluci. Napredak je vidljiv, ali bi značajno olakšanje bilo kada bi isti tretman imala u Derventi.

"Ona je u taj centar došla možda sa tri do četiri riječi, i te riječi nisu imale značenje. Sad se igra sa drugarima, grli tete i na odlasku i na dolasku. Mi ujutru u šest krećemo, ona boravi u tom centru tri ipo do četiri sata, i vraćamo se opet za Derventu, mi imamo samo puta tri sata, a gd‌je je to finansijski", dodala je majka Božana Čečavac.

Iako dio troškova finansira Gradska uprava, svakodnevno putovanje dodatni je teret za Milu. Ipak, pored svih nedaća, trude se da u svakom danu pronađu nešto lijepo i razlog za osmijeh. Apeluju na javnost da se uključe u akciju "S ljubavlju hrabrim srcima". Osnivanje Centra u Derventi u mnogome bi olakšao život kako Mili i njenoj porodici, tako i drugima.