Memorijalni centar Srpske u Drvaru snimio svjedočanstva 20 porodica stradalih Srba

U opštini Drvar snimljena su prva svjedočanstva članova porodica poginulih i nestalih boraca Vojske Republike Srpske, kao i porodica civilnih žrtava rata, koja će biti dio audio-vizuelne baze Memorijalnog centra Republike Srpske.

Tokom snimanja, članovi dvadeset porodica, roditelji, supružnici, djeca, braća i sestre, govorili su o životima svojih najmilijih, njihovim karakterima, ratnom putu i okolnostima stradanja.

„Gdje god je išao moj Miladin, nosio je olovku sa sobom i pisao. Pisao je pjesme, volio je muziku, volio je društvo, volio je život“, ovako majka Mara Bosnić počinje priču o poginulom sinu Miladinu, jedincu. Priča nam da je stihove posvetio i svojoj generaciji, 1971. i prerano izgubljenoj mladosti.

„Godište “71 naprasno gurnuto u rat

Godište “71 ne zna za riječ brat

Godište “71 ostavlja svoje cure

Godište “71 očekuju prave bure

Godište “71 gine u hladnoj noći

Godište “71 više neće doći..“

Čitajući Miladinove stihove majka Mara prisjeća se svakog razgovora sa sinom, do kobnog trenutka februara, 1994. godine, kada je ubijen na Grabežu, kod Bihaća. Sjeća se i posljednjeg susreta i kako mu je u džep spakovala komad slanine, da mu se nađe u hladnim jutrima. Prije polaska, Miladin je u đački notes zapisao i poruku: „Uspravno sam živio, tako me sahranite“.

Vlado Rujević podijelio je svjedočanstvo o majci Mariji, rođenoj 1915. godine, civilnoj žrtvi rata.

Život je izgubila pod naletom hrvatske vojske i policije u akciji „Oluja“. Starica je, kako svjedoči njen sin Vlado, ubijena u Vidovom Selu, kod Drvara. Međutim, njeno tijelo ekshumirano je godinama kasnije, nakon što je pronađeno u masovnoj grobnici „Kamen“, kod Glamoča. Patološki nalazi potvrdili su da je starica u trenutku smrti imala 80 godina i da je utučena tvrdim predmetom. Vlado, koji je rođen uoči Drugog svjetskog rata, pamti da je taj rat preživio jer ga je majka, zajedno sa bratom, skrivala po šumama i tako im sačuvala živote.

„Moja majka Marija preživjela je dva svjetska rata. U posljednjem ratu, njeno tijelo je tri puta sahranjivano. Monstrumi su joj, iako je bila nejaka i nemoćna, život oduzeli u osmoj deceniji života“, posvjedočio je Vlado.

Dobrila Kelečević, čuva sjećanje na brata jedinca Kostu Petkovića. Iz Beograda, gdje sada živi, došla je u rodni Drvar, da podijeli svjedočanstvo o bratu, jer kako kaže, u užoj porodici, ona je jedini živi srodnik koji ga pamti. Njen brat imao je 25 godina kada je nestao u mjestu Klenovac, kod Bosanskog Petrovca, zajedno sa još 12 vojnika. Potraga za Kostom trajala je dugih osam godina, a 2003. godine, identifikovani su njegovi posmrtni ostaci.

„Kada se rodio naš Kosta, sestra i ja smo se mnogo radovale. Bio je divan mladić, volio je fudbal, kasnije košarku, a bio je i član Planinarskog saveza Jugoslavije. Molila sam ga da se vrati sa fronta, ali išao je da brani svoj narod i svoju porodicu“, navela je Dobrila.

Snimanje svjedočanstava predstavlja dio šire aktivnosti Memorijalnog centra Republike Srpske na prikupljanju i trajnom čuvanju svjedočanstava o srpskom stradanju tokom ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije.

Sa područja teritorije opštine Drvar/Istočni Drvar, u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, stradalo je blizu 300 pripadnika Vojske Republike Srpske i civila. Veoma je značajno da ostane trajno sjećanje na njuh, naveo je Miladin Bajić, predsjednik Boračke organizacije Istočni Drvar/Drvar.

Svako snimljeno svjedočanstvo o stradalima daje nemjerljiv značaj za kulturu sjećanja i kolektivnog pamćenja, svjedočenja porodica poginulih i nestalih civila i vojnika Odbrambeno-otadžbinskog rata, kao i svih onih čije životne priče govore o stradanju i borbi, u tom smislu su dragocjena, izjavila je Milja Brkić, stručni saradnik u Memorijalnom centru Republike Srpske.

Zabilježena svjedočanstva u Drvaru dokumentuju i kretanje stanovništva s obzirom na činjenicu da su mještani morali da bježe sa svojih ognjišta, a po povratku da iznova obnavljaju svoju imovinu.

U okviru snimanja svjedočanstava, u Drvaru je prikupljena i vrijedna arhivska građa u vidu fotografija, ličnih predmeta, odlikovanja i dokumentacije koja će biti digitalizovana i sačuvana kao dio trajnog sjećanja srpskog naroda.