„Martin udio“ stiže na scenu: Premijera 20. aprila u NSRS

Premijera predstave „Martin udio“ biće izvedena 20. aprila, a prva i druga repriza 21, odnosno 28. aprila u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Predstava je rađene po višenagrađivanom romanu Sanje Savić Milosavljević, u režiji Nikole Bundala.

Uprava pozorišta, autorski tim i glumački ansambl govorili su o izazovima postavljanja ove epske priče na scenu – priče koja obuhvata sudbinu srpskog naroda kroz različita vremenske periode i prostore, od Drugog svjetskog rata do savremenog doba.

„Ljubiša Savanović donio je prije godinu i po dana roman „Martin udio“ Sanje Savić Milosavljević, pročitali smo ga u dahu i zajedno odlučili da je to ta priča koja treba da bude ispričana i postavljena na sceni Narodnog pozorišta. Ona kao takva treba da bude ispričana iz ugla jednog mladog čovjeka. Nikola Bundalo je do sada pokazao da je jedan hrabar i promišljen mladić i mislim da će postaviti režiju koja će da bude prihvaćena od mladih ljudi, ali i starijih generacija“, rekla je Dijana Grbić, direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske.

(VIDEO) Nova epizoda PoTTcasta: Gost Jovo Maksić

Umjetnički direktor Ljubiša Savanović istakao je da ovo nije samo roman o stradanju.

„Ovo je priča o ženama i muškarcima, ali prije svega o našim ženama. Sanja Savić Milosavljević nazvala je ovaj pristup ruralnim feminizmom. Za mene, ovo je priča o tome da naš narod nije stradao kroz istoriju — od Turaka, preko Jasenovca i Jadovna, do posljednjeg rata, dvanaest beba i svih onih čija su imena na novom spomeniku — koliko bi nas danas bilo više i koliko bi ovaj prostor bio zdraviji i bogatiji. To je priča koja stoji iza toga zašto radimo ovaj komad.“

„Martin udio“ donosi priču o životu, stradanju, ljubavi i istrajnosti – ispričanu kroz suze i smijeh, onako kako život zaista i izgleda. „Narodno pozorište Republike Srpske dugo je tragalo za komadom koji na ovako autentičan način tretira sudbine ljudi s ove strane Drine. Pred nama je epsko djelo i kompleksna struktura u kojoj kroz tri paralelna toka pratimo likove koje prepoznajemo u sopstvenim porodicama. Naš put vodi od Like i Pala, preko Zagreba i Beča, pa sve do Beograda obuhvatajući raspon od osam decenija. Iako su mnogi pogrešno tumačili da je ovo priča isključivo o stradanju, ona to nije. Ovo je priča o životu. Stradanje je neminovnost koja prati naš narod, ali ono što je suštinski bitno jeste put ka preživljavanju i nepokolebljiva vjera da razgovor i sjećanje vode ka iscjeljenju“, istakao je reditelj Nikola Bundalo.

„Život se može živeti na bezbroj načina. Izbor je na svakom pojedincu. Upravo je tako naša Marta, nalik na biblijsku Martu, izabrala svoju ulogu dobronamerne poslužiteljke. Kroz njenu ispovest prikazanu iz vizure njene rođake Ivane, mlade autorke stripova, spoznajemo da se kroz život može ići dobrog i otvorenog srca bez obzira na količinu nesreće koju doživimo tokom svog veka. Upravo taj put ispovesti daje odgovor Ivani, a i svima nama, na pitanje da li je moguće doživeti potpun identitet bez saznanja o svom poreklu“, smatra dramaturg Goran Starčević.

Velike riječi hvale za autorski tim Narodnog pozorišta Republike Srpske imao je Jovo Maksić koji tumači lik Rajka, Martinog supruga:

„Želim da se zahvalim upravi Narodnog pozorišta što su me pozvali da radim ovu predstavu. Kada sam pročitao roman, doživio sam katarzu — pravi rolerkoster emocija. Ovu knjigu nazivam ženskom „Knjigom o Milutinu“. Dio Rajka postoji u meni, u mojim komšijama; taj Rajko je sastavni dio naše istorije. Postoji odgovornost s moje strane da opravdam te ljude, ali volim da se uhvatim u koštac s tim — morate raditi iskreno, iz dubine duše. Pozitivno sam iznenađen radom reditelja — veliko hvala, moram da ga pohvalim, došao je spreman. Kad krenete ozbiljno da radite od samog početka, rezultat mora da se pokaže. Banjaluku smatram svojim gradom, ovo mi je druga kuća. Imao sam sreće što sam ozbiljnije glumačke korake napravio upravo u Banjaluci, radeći „Kožu“ i „Kosti“. Ti ljudi su mi kao rod rođeni. Što se tiče moje Marte, ne mogu da zamislim nikog drugog ko bi je igrao. Nataša je divan čovjek, pred njom se tek otvaraju vrata, njen talenat nema granice. Velika stvar kod ove priče je što je ona nacionalna, ali i univerzalna. U njoj može da se prepozna svako, kao, na primjer, u predstavi „Sinovi umiru prvi“, koju sam gledao u ovom pozorištu — ta predstava me je rastavila. To jeste veličina i ovog djela.“

O ulozi Marte, govorila je glumica Nataša Perić:

„Igram Martu krojačicu — Martu koja je djevojčurak, Martu ženicu i Martu koja je morala da napusti svoju Liku. Marta je velika duša, empata, altruista, to je možda i jedna od njenih najdivnijih osobina. Svako od nas nosi dio Marte u sebi. Kako god da bude, zahvalna sam što sam imala ovakav tekst pred sobom, što sam imala Nikolu kao reditelja uz sebe i kolege sa kojima sam radila. Marta se zavoli odmah — nju je život naučio da nosi svoj udio. Njen osnovni identitet je rad, kroz taj rad je pronalazila svoj mir. Probe su sjajno tekle — kao ekipa imali smo osjećaj da gradimo isti svijet.“