Kada ću se zaustaviti?

Jutros prije posla, dok sam uz kafu čitao dnevne novine, pogled mi je privukla vijest o ženi koja je, izlazeći iz autobusa, pala na zaledjeni trotoar i slomila nogu. Na prvi pogled, običan peh – trenutak koji je doveo do nesrećnog slučaja. Ali, pomislih na trenutak: kolika je to energija bila potrebna da dođe do takvog preloma?

PIŠE: Nikola Ćopić

Zamislite pad sa stepenika autobusa, visine 30ak centimetara. Djeluje bezazleno zar ne? Ali ta mala visina, u kombinaciji sa tvrdim, zaleđenim i neočišćenim betonom, bila je dovoljna da izazove ozbiljnu povredu.

A sada zamislite istu tu silu, ali ne od pada, već od udara vozila koje se kretalo prema vama brzinom od 20 km/h. Da, upravo ta “neprimjetna” brzina, dovoljna je da prelomite lisnu kost pješaka. A udarac pri brzini od 30 km/h? To je više od pukog broja na brzinomjeru. To je energija ekvivalentna padu s prvog sprata zgrade.

Brzina i zaustavni put – zima mijenja pravila

Pri brzini od 30 km/h, vaše vozilo na suvom kolovozu treba 13 metara da se potpuno zaustavi. Sada zamislite snijeg na putu – ista brzina, ali zaustavni put raste na 26 metara. Ali šta se dešava ako imate ljetne pneumatike? Vaš zaustavni put udvostručuje se i postaje nevjerovatnih 44 metra.

Zamislite polovinu Borčevog stadiona – toliko je potrebno da zaustavite svoje vozilo pri “skromnih” 30 km/h. Podaci kažu da svaki drugi vozač na našim putevima prekoračuje dozvoljenu brzinu kretanja, da se najveći broj saobraćajnih nezgoda na našim putevima dogadja zbog neprilagodjene brzine kretanja uslovima na putu i da u redovnim kontrolama trećina naših vozila bude neispravno i zapitajmo se - kada ću se zaustaviti?

Hoće li nas zaustaviti statistika, zaleđeni putevi, ili nečiji život?