BEZREČICA

Evo već treća godina, po ugledu na takve izbore u cijelom svijetu, izabrana je još jedna nova riječ koja će krasiti srpski jezik.

Pobijedila je riječ BEZREČICA. Žiri sačinjen od samih stručnjaka ocijenio je da ova riječ najbolje oslikava trenutno stanje i duh vremena. Prijedlog je poslala izvjesna Slavica i opisala ga kao stanje velikog uzbuđenja kada se događa nešto potpuno neočekivano, i lijepo i ružno, pa za to stanje ne možemo da nađemo prave riječi.

Riječ je, kako je objasnila, nastala potpuno spontano dok je kafendisala sa komšinicom, koja je na razne događaje i situacije nekoliko puta ponovila: nemam riječi. E, tada je gospođu Slavici sinula BEZREČICA, koja je, kao što vidite, i odnijela ubjedljivu pobjedu.

Baš ta mi je riječ nedostajala, moram da vam priznam. Politički događaji i razna zbivanja koja ovih dana sustižu jedno drugo ostavljaju u totalnoj bezrečici. Bezrečica, ta nova riječ u našem odavno bogatom političko-narodnom jeziku, nastala je iz puke potrebe, jer narod više nema ni riječi, ni daha, ni volje da komentariše. Samo ispusti bezrečicu.

Bezrečica nastaje kada vidiš da se predizborna kampanja na silu nametnutih izbora za Predsjednika Srpske vodi kao repriza serije koju niko nije tražio da se ponovo emituje. Bezrečica se, recimo, javlja kad čuješ opoziciju kako „ustaje protiv režima“, ali uglavnom u visini stolice u studiju u kojem to izgovara. Uglavnom sarajevskom.

Mediji su već majstori bezrečice. Emisije odavno su postale hibrid između dnevnika i kabarea – pola vijesti, pola skeč. Narod odavno upotrebljava bezrečicu, samo eto nije imao za nju pravu riječ. Sad ima.

To je onaj momenat kad sve poskupi, kad nemaš da platiš struju, kad slušaš o milionima raznih Komsara, Vijadukta, Monumenata, Jahorina. Kada slušaš i čitaš o raznim tenderima... Kada gledaš kako su i oni koji su nekada bili protiv sada ZA. Bezrečica je tada jedina iskrena reakcija.

Zapravo, bezrečica je naš najtačniji politički komentar. Bolja od svake analize, brža od svakog komentara i saopštenja, iskrenija od svake kampanje. Bezrečica je tišina između dva obećanja i muk nakon svakog „narode moj“ koji odzvanja od Trebinja do Novog Grada.

Može bezrečica da bude i oblik otpora. Tiha pobuna onih koji su davno shvatili da sve češće svaka riječ izgovorena pred kamerom ima sve kraći rok trajanja. Zato narod ćuti, ali nije gluv. I samo čeka.

Istina je da u Republici Srpskoj nikada nije dosadno, i sve ovo što gledamo ovih dana nekako podsjeća na neki politički kabare, nego na kampanju. Svi se prave da je sve normalno i da je ovo još samo jedna prilika da narod kaže svoje. Kao da narod nije već makar deset puta rekao svoje, pa se ispostavilo da niko to „svoje“ poslije nije čuo.

Opozicija stoji u polukrugu, zagledana u horizont i nada se da će se desiti političko čudo. Nada, kažu, posljednja umire, a u njihovom slučaju se pravi da spava. Bezrečica nastupi i kad na scenu stupi svaki novi pokret sa starim licima u drugim dresovima. Zvuče moderno, sa mitološkim prizvucima, uz dodatak patriotizma i malo mistike - ko će im se još sve pridružiti, pa vas ostaviti u bezrečici. Taman tako da čovjek ne zna da li da zaokruži njih ili da traži uputstvo za upotrebu. Jer narod je u bezrečici. Totalnoj. U bezrečici i zbunjen do granice da bi mu trebao izdati priručnik: ako glasate - da li smjenjujete Dodika, ako ne glasate - da li ga čuvate, ako glasate – da li glasate protiv, ako glasate protiv – protiv čega je to zapravo.

I onda dođe pitanje svih pitanja: kome pobogu vjerovati - vlasti koja tvrdi da je sve politička haranga, opoziciji koja 20 godina bezuspješno ponavlja da je došlo vrijeme za promjene, novom pokretu koji poručuje da je baš on taj „prelomni momenat“, ili ovima što dodatno stvaraju zabunu lažirajući i premontirajući video materijale u svrhu najgore propagande i spina.

E zato i nije čudo da je narod u stanju bezrečice. Možda se ne zna ko će pobijediti, ali se tačno zna ko će izgubiti.

Umalo da vam zaboravim. U užem izboru našle su se i riječi STUDENTOLjUBLjE i ZLATOTREN. Studentoljublje označava ljubav prema studentima i obrazovanju, a zlatotren opisuje trenutak pred zalazak sunca kada svjetlost dobija zlatnu nijansu.

Zanimljivo. Tačno znam, ostali ste u bezrečici.

I ja sam.