Sutra su tri velika praznika: Ovu molitvu treba izgovoriti za blagostanje

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici 14. januara obilježavaju više značajnih praznika - Svetog Vasilija Velikog, Mali Božić, ali i početak Nove godine po Julijanskom kalendaru. Ovaj datum u crkvenom kalendaru zauzima posebno mjesto jer objedinjuje duhovni, istorijski i narodni značaj.

Sveti Vasilije Veliki, poznat i kao Vasilije iz Cezareje, bio je jedan od najznačajnijih teologa ranog hrišćanstva i episkop Cezareje u Kapadokiji.

Smatra se osnivačem opštežiteljnog monaštva u istočnom hrišćanstvu. Zajedno sa Grigorijem Niskim i Grigorijem Bogoslovom ubraja se u kapadokijske oce Crkve. Upokojio se 379. godine u 50. godini života, u vrijeme cara Konstantina.

Obrezanje Gospoda Isusa Hrista

Istog dana obilježava se i praznik Obrezanja Gospoda Isusa Hrista, jedan od najvećih hrišćanskih praznika. Prema Svetom pismu, ovaj čin simbolizuje preuzimanje grijeha ljudskog roda i duhovno očišćenje.

Mali Božić i Srpska nova godina

U narodu je 14. januar poznat kao Mali Božić, Vasiljevdan i Srpska nova godina. Smatra se završetkom božićnih praznika i danom kada se ulazi u novu godinu po starom kalendaru.

Narodni običaji

U pojedinim krajevima ponovo se unosi badnjak u kuću, dolazi položajnik, a ostaci badnjaka se spaljuju. U mnogim domovima mijesi se obredni hljeb vasilica koji se lomi među ukućanima kao znak zdravlja i sloge.

Narodna vjerovanja

U narodu postoji vjerovanje da se na ovaj dan ne treba svađati jer se smatra da nesloga donosi lošu sreću tokom cijele godine. Vjeruje se i da će godina biti rodna ako 14. januara pada snijeg ili je vrijeme oblačno. U pojedinim krajevima običaj je da se uzme kašika meda kao simbol slatkog i mirnog života, piše Ona.

Molitva i značaj praznika

U svim hramovima Srpske pravoslavne crkve služi se Liturgija Svetog Vasilija Velikog. Vjernici se mole za zdravlje, mir i duhovnu snagu. Sveti Vasilije se smatra zaštitnikom vjere, istine i duhovne postojanosti.

Za vjernike, 14. januar predstavlja spoj crkvene tradicije, narodnih običaja i simboličan početak nove godine sa željom za blagostanjem i mirom.

Molitva Svetom Vasiliju Velikom ahiepiskopu kesarije Kapadokijske:

– O, sveti oče Vasilije, odakle da počnemo da hvalimo tvoju veličinu i tvoje podvige, kojima si se upodobio Pastirenačelniku Hristu. Da li po visini i dubini Bogoslovskog uma koji si stekao, da li po uzdržanju i podvizima kojima si prevazilazio mnoge, da li po velikoj brigi za Crkvu koju si tako neustrašivo branio, da li po neizmjernoj ljubavi prema Bogu i bližnjima kojom si izobilovao neizmjerno. Jer u tvom ne tako dugom zemnom životu sve je bilo savršeno. Baš onako, kako je to i Gospod rekao: “Budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš Nebeski”. I ti si, sveti Vasilije, sve te talante koje ti je Gospod podario, umnožio na stotine puta, pokazujući primjerom da čovjek može da se uzdigne u Nebeske visine, Božijom pomoći. Zato te je Gospod i nagradio vijencem neuvenljivim i ovjenčao slavom neiskazanom u Carstvu Nebeskom. I mi koji smo još na moru života, vjerujemo da ti ni sada, sveti Vasilije, ne prestaješ da se moliš za sve nas, i da tvoja briga za Crkvu Hristovu neće prestati sve do svijetlog i pretskazanog Dana Gospoda Isusa Hrista, kako si ti u jednoj svojoj molitvi rekao, koju čitamo svakoga dana. Pa zato, ako u nama ima bar jedno zrno Božanskoga, bar jedna trunka dobrote, ako sve Božije nije zgaslo u nama, pomozi nam, sveti i veliki oče Vasilije, da se ta iskra vječnoga razgori i razbukti u nama, i da se obnovimo, kao zlato u ognju, da se iz starog, zemnog i smrtnog čovjeka, rodi Nebeski i besmrtni. I ne daj, svojim molitvama, ako krenemo ka Gospodu, da zastanemo, da se ulijenjimo, da se vratimo kao svinja u svoje blato, već da se neprestano trudimo za svoje spasenje. A pomozi nam da u ovim smutnim vremenima sačuvamo Veru Hristovu u čistoti koju si nam i ti predao, i u kojoj si tako silno revnovao. Jer sad nam je možda najpotrebnije da imamo trezven um i čisto srce da bi ostali u Istini, koja je Sam Gospod Hristos.